Malo tko od djevojke kojoj je tek devetnaest, očekuje takvu zrelost kakvu je pokazivala Fiona, jedinica u majke glumice, Lorne, žene koja je vječno težila onom što nikako da postigne – samom glumačkom ili čak zvjezdanom vrhu. U brizi jedino za sebe, malo je vremena posvećivala svojoj kćeri, ali činila je sve da joj ne nedostaje materijalno – ništa.
Osiguravala joj je najbolje guvernante, kupovala joj je najljepšu i najskuplju odjeću, slala je u privatne škole, nije je gnjavila s učenjem jer ni sama nije držala mnogo do toga, misleći kako se novcem može sve kupiti. Malo je razmišljala o tome da je njezino dijete bilo željno – majčinske ljubavi i topline.
Istina je, dabome, bila drugačija, ali vjeruješ u ono što slušaš. A Fiona se naslušala toliko toga na račun oca, da joj je trebalo vremena da shvati da sve ipak nije bilo onako kako joj je to majka servirala. On je čak pokušavao malu povesti sa sobom, ali znao je što bi ova učinila da ga u tome spriječi. Ona je vjerovala da Fioni ništa uz nju ne nedostaje. A loše bi to odjeknulo i u javnosti. Ona se toga bojala kao samog vraga. Već je vidjela naslove u novinama – Glumica se odriče djeteta, Ona voli samo sebe, Takva žena na zaslužuje našu pozornost, Njezine filmove treba bojkotirati…
Mat se u prvo vrijeme javljao. Nazivao je, ali kad je vidio da nailazi na sve veći otpor, a činilo mu se da je Fiona s njim nevoljko razgovara, prestao je. Možda i zato što su mu i u socijalnoj službi sugerirali da malo stane sa zvanjem jer se dijete tužilo, vjerojatno pod utjecajem majke, da je svaki razgovor s njim za nju – šok. Poslije su čuli da se odselio u Ameriku, da se razbolio i na kraju i umro. Imetak koji je imao, ostavio je Fioni, ali uz klauzulu da ga može koristiti kad bude punoljetna.
Taj dio Lornu nije zanimao, a Fiona je bila premalena da bi uopće shvaćala što to znači.
