Gledaj majku, biraj ćerku: Naslednica Tanje Bošković je njena slika i prilika, postale su i koleginice, a evo čime joj se bavi sin

Podeli objavu

U današnjem članku osvrćemo se na život i karijeru jedne od najpoznatijih srpskih glumica, kao i na njen odnos sa porodicom, posebno ćerkom koja je po mnogo čemu njena slika i prilika.

Tanja Bošković, legendarna umetnica, decenijama pleni publiku svojim talentom, a sada pažnju javnosti sve više privlači i njena naslednica, Lana Karaklajić.Odrasla u umetničkom domu, Lana je od malih nogu bila izložena atmosferi kreativnosti i stvaranja. Njena majka je svojim ulogama obeležila istoriju srpskog filma i televizije, dok je njen otac, Dejan Karaklajić, poznat reditelj, takođe ostavio značajan trag u domaćoj kinematografiji. Takvo okruženje očigledno je ostavilo snažan utisak na Lanu, iako se u početku njen put činio drugačijim.

  • Naime, Lana je započela studije psihologije, ali je u jednom trenutku doživela preokret u sopstvenom shvatanju životnog poziva. Osetila je snažan poriv da se oproba u glumi, i tada je donela odluku da napusti dotadašnji akademski pravac i usmeri se ka umetnosti. U izjavama koje je povremeno davala za domaće medije, uvek je naglašavala koliko joj je značilo to što je odrasla uz umetnike – jer je svakodnevna inspiracija iz porodice bila presudna u njenoj profesionalnoj transformaciji.

Lana se ne pojavljuje često u javnosti, niti aktivno traži medijsku pažnju. Naprotiv, poznata je po tome što čuva privatni život daleko od očiju javnosti. Ipak, svaki njen izlazak ili fotografija izaziva pažnju, jer je zaista neverovatna sličnost između nje i njene majke. Fizičke crte, držanje, pa i izražajnost – sve podseća na mladu Tanju Bošković iz vremena kada je počinjala svoju karijeru.

Pre nekoliko godina, Lana je uplovila i u bračne vode, udavši se za trenera Stefana Adžića. Iako ni u ovom segmentu života nije tražila publicitet, vest o njihovom venčanju pojavila se u medijima, što je dodatno probudilo interesovanje javnosti.

Što se tiče Tanje Bošković, ona je rođena 1953. godine u Beogradu, ali je detinjstvo provela u Aranđelovcu. Posle završene gimnazije, upisuje Fakultet dramskih umetnosti u klasi poznatog profesora Predraga Bajčetića. Još tokom studija počinje da se ističe, a ubrzo nakon toga nižu se uloge koje je učinile prepoznatljivom i omiljenom u čitavom regionu. Njena glumačka karijera traje više od četrdeset godina, a neke od najznačajnijih uloga ostvarila je u filmovima i serijama kao što su „Balkan ekspres“, „Policajac sa Petlovog brda“, „Okupacija u 26 slika“ i popularna serija „Srećni ljudi“, gde je igrala ulogu Lole Golubović.

  • Tanja je u braku sa Dejanom Karaklajićem dobila dvoje dece – pored ćerke Lane, imaju i sina Đorđa. Za razliku od sestre, Đorđe nije krenuo umetničkim putem. On je završio Fakultet političkih nauka i karijeru izgradio u oblasti socijalnog rada. Njegov životni put odveo ga je u Sjedinjene Američke Države, gde sada i živi. Njegov otac je jednom prilikom izjavio da je Đorđe rođen u Americi, te da je kasnije odlučio da se tamo i trajno nastani. Tamo živi sa svojom partnerkom Katarinom, koja je završila studije medicine. Njih dvoje vode miran život, daleko od javnosti, slično kao i Đorđeva sestra.

Porodica Tanje Bošković, iako poznata i priznata u javnosti, odlikuje se dostojanstvom i diskretnošću, što ih čini još cenjenijima u očima publike. Njihova posvećenost umetnosti, znanju, ali i porodičnim vrednostima, primer su generacijama koje dolaze. Tanja je ostala dosledna svom pozivu i načinu života, a ta skromnost i posvećenost preneta je i na njenu decu.

U vremenu kada je privatnost često ugrožena, ponašanje i stil života porodice Bošković – Karaklajić predstavlja izuzetak i osveženje. Njihova priča dokazuje da talenat može da se nasledi, ali i da je potrebna unutrašnja snaga i lična odluka da se tim putem zaista i krene. Lana Karaklajić jeste primer osobe koja je uspela da pronađe sebe u svetu umetnosti, ali na sopstven način, uz poštovanje porodičnog nasleđa i lične autentičnosti.

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -