Evo zašto roditelji ne bi trebali da viču na decu: “Provela sam 2 nedelje kod ćerke koja ima 7 dece, nisam je ni jednom čula da je povisila ton”

Podeli objavu

U današnjem članku želim da podelim važne uvide koje nam donosi Barbara O’Nil, australijska promoterka alternativne zdravstvene zaštite, koja pruža korisne savete za roditelje o načinu komunikacije sa decom.

Ona snažno ističe važnost da roditelji nikada ne podižu glas na svoju decu, jer to ima duboke posledice na emocionalni razvoj i međusobni odnos. Barbara veruje da održavanje mirnog i poštovanog tona u razgovoru sa decom nije samo znak dobrog vaspitanja, već ključ za izgradnju poverenja i otvorenu komunikaciju.

  • Prema njenim rečima, kada roditelj podigne glas, to može da naruši bezbedan emotivni prostor koji je detetu potreban. Umesto da se podstakne razumevanje, viša tona može izazvati obrnuti efekat – deca će početi da repliciraju takvo ponašanje, smatrajući ga normalnim i prihvatljivim. Time se uspostavlja začarani krug u kome se vikanje i povišeni tonovi postaju uobičajeni način izražavanja unutar porodice, što ne doprinosi zdravom razvoju ni dece ni roditelja. Ovaj ciklus može narušiti odnose i umanjiti kvalitet komunikacije.

Barbara iznosi i lični primer iz svoje porodice, opisujući kako je boravila kod ćerke koja ima sedmoro dece, od kojih je najmlađe tek trogodišnjak, a najstarije dete ima 22 godine. Uprkos izazovima koje donose tako brojna deca, njena ćerka je uspela da tokom cele nedelje provedenoj u njihovom domu nikada ne povisi glas, čak i u situacijama koje su bile dovoljno stresne da bi mnogi roditelji povikali. Ovo je jasan dokaz koliko kontrola tona glasa i smirenost roditelja doprinose harmoniji u kući. Za majku je to jednako važno kao i za decu jer povišen glas šalje poruku odbacivanja, što može imati dugoročne negativne efekte na emocionalni razvoj i samopouzdanje dece.

Još jedna ključna stvar na koju Barbara ukazuje jeste da vikati na decu zapravo znači da im u određenom trenutku šaljemo signale da nam se ne dopadaju ili da nismo zadovoljni njima. Ovo nije samo prolazna frustracija, već može ostaviti duboke emocionalne ožiljke. Umesto da koristimo glasnu i oštru komunikaciju, bolje je težiti razumevanju i strpljenju koje pružaju podršku i ohrabrenje. Takav pristup ne samo da poboljšava ponašanje dece, već jača njihov osećaj sigurnosti i poverenja u roditelje.

Njena poruka podseća nas da je uloga roditelja mnogo složenija od pukog postavljanja pravila ili kažnjavanja. To je, pre svega, umetnost vođenja deteta kroz život sa razumevanjem, poštovanjem i smirenjem. Glas roditelja je moćan alat i način na koji ga koristimo može oblikovati ne samo ponašanje dece, već i njihovu ličnost i odnose koje će negovati kasnije u životu. Smiren, staložen ton pomaže da se problemi rešavaju kroz dijalog, a ne kroz sukob.

  • Ono što je posebno važno jeste da roditelji treba da budu svesni da nema opravdanja za vikanje na decu. Čak i kada su iscrpljeni ili frustrirani, postoji prostor za svesno upravljanje emocijama i izražavanje nezadovoljstva na način koji ne povređuje. U tome može pomoći svest o sopstvenom emocionalnom stanju, kao i usvajanje tehnika koje podstiču mirnu komunikaciju.

Ukratko, Barbara O’Nil nas uči da je ključ uspešne roditeljske komunikacije u doslednom održavanju poštovanja i smirenosti. Njena iskustva i saveti potvrđuju da viši tonovi samo donose štetu, dok tiha i ljubazna reč može mnogo više postići. Porodice koje neguju takvu atmosferu imaju veće šanse da razviju decu sa zdravim emocionalnim stavom, samopouzdanjem i sposobnošću da grade kvalitetne međuljudske odnose.

Na kraju, ovaj pogled na roditeljstvo otvara prostor za promišljanje o našem sopstvenom pristupu vaspitanju. Svaki roditelj može da nauči kako da bolje komunicira sa svojom decom i kako da na taj način doprinese njihovom srećnijem i zdravijem odrastanju. Ovo nije samo savet za sadašnje roditelje, već i važno uputstvo za one koji će to tek postati, jer način na koji se obraćamo deci ostavlja trajan trag.

U suštini, glas koji koristimo u porodičnom okruženju oblikuje svet deteta, a po rečima Barbare O’Nil, mir i poštovanje u glasu roditelja su neophodni da bi deca rasla u sigurnosti i ljubavi. To je nešto što svaka porodica može da praktikuje i što može doneti trajnu dobrobit za sve njene članove.

 

 

 

Slične objave

Odbijam da i dalje finansiram svoju odraslu kćerku — ja sam majka, a ne krava muzara.

Ja sam doktorica i samohrana majka. Imam samo jednu kćerku koju sam oduvijek razmazila i davala joj sve otkad sam se razvela. Sada je već odrasla žena i treba pronaći stabilan posao i voditi svoj život. Ali, ona i dalje traži novac i uvijek ga troši na beskorisne, luksuzne stvari.Za rođendan je izričito tražila sportski […]

Sama sam odgajala svoje blizance, ali kada su napunili šesnaest godina, rekli su da ne žele da razgovaraju sa mnom.

Sama sam odgajala svoje blizance, ali kada su napunili šesnaest godina, vratili su se s univerzitetskog programa i rekli da ne žele imati nikakav kontakt sa mnom. Kad sam imala sedamnaest godina i saznala da sam trudna, prvo što sam osjetila nije bio strah.Bio je to stid.Ne zbog djece — već tada sam ih voljela, […]

Kada se sudbina zaustavi na trotoaru: Priča o milijarderu, beskućnici i blizancima koji su promijenili sve

Ljudi žive šarolike i nepredvidljive živote, te nije ni čudo što nekad i filmovi nastaju po istinitim pričama. Danas vam donosimo upravo jednu takvu nesvakidašnju priču.  Priče koje mijenjaju život ponekad proizlaze iz najneobičnijih situacija: zaustavljenog automobila, pogleda kroz prozor ili slučajnog susreta koji mijenja sudbinu drugih. To je bio trenutak koji je doživio Ethan […]

Iz senke do svetlosti: Marinina priča o izdaji, istini i novom početku

Pojedinci mogu da se susretnu s kojekakvim stvarima u svojim životima i to je često izvor priča koje se prepričavaju godinama i čak i vijekovima. Danas vam donosimo jednu jako inspirativnu priču. Obiteljske priče često su ispunjene složenim, neriješenim sukobima, ali nesretan događaj može samo otkriti napetost koja se nakupila tijekom godina. Središte ovog otkrića […]

Komšija mu je iz zavisti posekao ceo voćnjak tokom noći: Ujutru je na svom pragu zatekao gajbu punu voća i poruku koja ga je...

Komšija je na našem prostoru svetinja, a istovremeno se zna desiti da komšije upravo budu oni najgori dušmani jedan drugom koji žele da napakoste protivniku na razne načine. U malom zaseoku, među poljskim planinama i drevnim putem, živio je Dragan, čovjek poznat po tome što je imao najljepše plumerije u regiji. Njegov voćnjak, smješten na […]

Poslednji poziv

Dok sam čekala voz na stanici, prišao mi je muškarac srednjih godina, umoran, u odelu koje je izgledalo zgužvano i istrošeno. Tiho je rekao: „Izvinite… Mogu li da pozajmim vaš telefon? Moram da pozovem ženu. Moj je upravo prestao da radi.“ Zastala sam. Danas ljudi retko daju telefon strancima, pogotovo na prometnom mestu. Ali u […]
- Advertisement -