– Valjda ne govorite ozbiljno! Dona Rosa nakloni glavu kraljevskom kretnjom.
– Potpuno sam ozbiljna, gospodine Macleode. Znate moje uvjete od našeg prvog susreta, a još ništa niste učinili.
– Ali zar uistinu mislite da mogu naći ženu u roku od mjesec dana? -bijesno upita on.
– Ne. – Crne oči iznad aristokratskog svinutog nosa zaiskre od srdžbe.
– Sad je morate naći za tjedan dana. I to je bilo sve. Hodao je gore-dolje po radnoj sobi, nastojeći se primiriti. Ni načas nije posumnjao u to kako dona Rosa očekuje da ga na kraju tjedna zateče s mladenkom u zagrljaju. Nije bilo važno sto je vjenčanje bilo posljednje Stoje želio. Prokletstvo, u krugu od nekoliko milja neće nikad naći ženu koja bi bila voljna dijeliti život s njim koji joj nema što prinuditi. No bit je bila u tome da mu ona, ne ispuni li taj zahtjev, neće dati ono što najviše želi na svijetu.
– Ne mislim da mi vi želite ponuditi neku kandidatkinju, je li? – upita on na posljetku s kiselim osmijehom. Dona Rosa se ukruti, jer smisao za šalu očito nije bio dio njene naravi.
– Za tjedan dana odlazim u Meksiko, senor Macleode. Ako dotad ispunite moj zahtjev, dat ću vam ono što želite, inače Slegne ramenima i uputi mu hladan pogled. – Izbor je na vama.
Na vratima se začuje lagano kucanje i u sobu glavom proviri Pyke, Gusov stari predradnik. Bilo je očito da se plaši done Rose čak toliko da se ne usuđuje ni dobro otvoriti vrata.
– Oprosti, šefe, ali…
– Rekao sam ti da …
– Da, znam, ali vani je neki čudan tip i bojim se da neće otići dok ne bude govorio s tobom.
– Oprostite – promrmlja Gus svojoj gošći, a ona mu dostojanstveno kinine, što ga poprilično rasrdi, pa opsuje u sebi. Kao da mu je potrebno n jeno dopuštenje da se kreće po svojoj kući, pomisli. Na žalost, zasad je bilo baš tako. Stigavši do predvorja, nađe se pred nečim što je mislio da je pri je devet dugih godina ostavio za sobom. Tamo je stajao vidljivo zbunjen čovjek i bijelo-zlatnoj odori i rukama u bijelim rukavicama držao pozlaćeni poslužavnik s velikom omotnicom na njemu. Situacija je svakako bila neobična, jer sluga u odori nipošto nije pristajao stočarskom imanju, i toga su obojica bili svjesni.
