Taj neznanac sa pomalo izduženim licem i krupnim očima boje zelene masline ličio je na neko nestvarno biće, palo-g anđela, ili bar na iskusnog momka, koji je vladao zakonima magije. Kad je Kendra susrela njegov pogled iz drugog dijela velike prostorije, učinilo joj se da je doživjela udar električne struje. Nije je ispuštao iz vida, niti joj je dozvoljavao da skrene svoj pogled. Imala je utisak da je hipnotisan-a, da taj neznanac vlada njenim tijelom. I kao da je djelovala njegova magija, najednom je postala osjetljiva i potpuno zavisna. Iz ovog neobičnog stanja je spasio visoki stariji muškarac koji je prišao i počeo razgovor sa Demonom.
Oslobođena njegovog omamljujućeg pogleda, malo je odahnula i popustila stisak ruke na kristalnoj čaši. Mora da je bila mnogo umornija nego što je mislila.
Džoel Demon, poznat kao veliki radnik, iako je bio direktor filmske kompanije, nije bio nikakav poseban čovjek. Pratila ga je reputacija velikog ljubavnika i čovjeka spremnog na skandale kada su žene u pitanju. Pogled kojim ju je maločas gledao govorio je da traži novu žrtvu. Vjerojatno se odlučio baš za nju.
Nesvjesnim pokretom ruke lagano je trljala bolno mjesto na leđima, ali je odmah prestala, čim je postala svjesna što čini. Ova noć je izgleda, bila predodređena da pravi gluposti, pomislila je. U prostoriji je bilo dovoljno ljudi da točno prepoznaju o čemu je riječ, da saznaju da ima problema sa kičmom.
To nije smela da dozvoli. Valjda će već jednom početi da djeluje taj aspirin protiv bolova i biće joj dobro.
Današnji geg na snimanju nije bio najbolje izveden i zato je bol bio tako jak i nepodnošljiv.
-Hej, Ken, izgledaš božanstveno – prišao joj je Dejv Relding, osmjehujući se prijateljski. Večeras je bio veoma zgodan i raspoložen.
-I ti isto, Dejv – uzvratila mu je s osmjehom. – Nikad te nisam vidjela u smokingu. Odlično ti stoji.