Dogovor

Hipnotizirajuća priča o strasnome buđenju i iskupljenju, novi roman Mary Balogh ujedinjuje čovjeka osuđenog na tamu s jedinom ženom koja mu može pokazati svjetlo ljubavi.

Odlomak:

Kad je Vincentu Huntu, vikontu Darleighu, postalo jasno da će, ostane li kod kuće ostatak proljeća, do ljeta nesumnjivo biti zaručen, a možda čak i oženjen, jednostavno je pobjegao. Pobjegao je od kuće, iako je to bila smiješna, u neku ruku ponižavajuća reakcija s obzirom na činjenicu da je ta kuća bila u njegovu vlasništvu i da su mu već bile gotovo dvadeset četiri godine. Ali, jednostavno se uplašio i pobjegao.
Poveo je svojega sobara Martina Fiska, uzeo putnu kočiju i konje, dovoljno odjeće i dugih osobnih stvari za sljedećih dva ili tri mjeseca ili čak šest. Doista nije znao koliko će dugo izbivati iz kuće. Nakon kraćeg je oklijevanja uzeo i svoju violinu. Njegovi su ga prijatelji voljeli zadirkivati zbog nje i glumiti da su užasnuti kad god bi je zataknuo ispod brade, ali on je smatrao da svira podnošljivo dobro. Što je najvažnije, uživao je svirati. To mu je smirivalo dušu, iako svojim prijateljima nikad nije povjerio tu misao. Flavian bi nesumnjivo pošalicama na tu temu pilio živce svima koji bi se slučajno zatekli ondje.
Najveći problem s kućom bio je taj što je bila opterećena prevelikim brojem ženske rodbine i nedostatkom muških rođaka pa u njoj uopće nije bilo samosvjesnih muškaraca. S njim su živjele baka i mama, a njegove tri sestre, iako su bile udane i imale vlastite domove i obitelji, prečesto su dolazile i predugo ostajale. Teško bi prošao mjesec a da barem jedna od njih ne bi došla k njemu na nekoliko dana, tjedan, pa i duže. Njegovi šogori, kad bi došli sa suprugama – što se nije uvijek događalo obzirno bi se držali na distanci, dopuštajući suprugama da upravljaju Vincentovim životom, iako je važno napomenuti kako istim tim suprugama nisu dopuštali da upravljaju njihovim životima.
Sve bi to trebalo biti razumljivo, čak i pod normalnim okolnostima, teška je srca pretpostavljao Vincent. Na kraju krajeva, on je bio ili jedini unuk, jedini sin ili jedini brat – usto i najmlađi brat – pa je bilo prikladno da kao takav bude mažen i pažen, da se skrbe 0 njemu i organiziraju mu život. Svoju je titulu i bogatstvo naslijedio prije samo četiri godine, u dobi od devetnaest godina, od ujaka koji je bio kršan i kojemu je bilo samo četrdeset šest godina kad je umro, koji je imao jednako kršnog i jedrog sina. Obojica su umrli nasilnom smrću. Život je krhka stvar, baš kao i nasljedstvo, voljele su zapažati Vincentove rođakinje. To je Vincenta obvezivalo da čim prije u dječju sobu svoje kuće smjesti nasljednika. Nevažna je bila činjenica da je još mlad i da još nije ni počeo razmišljati o braku. Njegova je obitelj znala sve što je smatrala da je nužno znati o životu u građanskoj bijedi.

Uloguj se da bi vidio ostatak sadržaja.Molimo . Nisi član? Pridruži Se
Tags:

Komentariši