Među najpotresnijim pripovijetkama je ona koja potječe iz Tuzle, a govori o hrabrim postupcima djeda koji je nakon razvoda sina i snahe odlučio posvojiti svoje troje unučadi.Od tog događaja prošlo je više od šest godina, a tek smo prošle godine otkrili u kakvim uvjetima žive Jusuf iz Tuzle i njegova tri unuka.
Priča o ovom hrabrom pojedincu donijela je radost u regiju, zaradivši mu divljenje svih. Nakon razvoda sina od šogorice, odlučio je preuzeti odgovornost za svoje unuke. Na kraju je trijumfirao u ovom nastojanju i sada stoji kao ponosni djed, dokaz uspjeha njegovih “sinova”.Kako prenosi Blic.rs, on se suočio sa velikim izazovima, pa kaže: „Morao sam da izguram trojicu ljudi, naveo sam ih na pravi put.
- Pet godina prije toga, Alena, Anes i Amel su se našli napušteni od strane majke, a otac ih nije mogao brinuti. Ovakva nesretna situacija uvjetovala je smještaj ove djece u Dom za djecu bez roditeljskog staranja. Deka se protivio ovakvom ishodu, koji je označio početak sukoba između Jusufa Mujića (68) i njegove supruge.
“Najmlađi je imao samo dvije godine, kako sam ih mogao smjestiti u dom kada su im živi djed i nana bili u blizini? Uzeo sam ih u ruke i donio svojoj kući”, kazao je Jusuf Mujić.Nakon uspješnog završetka programa udomiteljstva, Centar za socijalni rad darovao im je unuke. Yusuf naglašava da, iako je briga o djeci nedvojbeno izazovna, on smatra da je to iskustvo podnošljivo i rado bi ga ponovno poduzeo.
Težnja svakog djeda je da njegovi unuci postignu uspjeh. Kako kaže Jusug Mujić, govoreći za YouTube kanal RTVSLON, on osobno nije iskusio tu borbu, jer želja da se nešto postigne može olakšati prevladavanje prepreka, unatoč izazovnim trenucima. “Morate izgurati tri čovjeka”, primijetio je. Najmlađi od unuka, Amel, imao je samo dvije godine kada su baka i djed preuzeli brigu o njemu. Sada u drugom razredu osnovne škole bavi se karateom i artikulira svoje ambiciozne težnje. “Želim biti policajac kad porastem jer je to posao gdje se boriš protiv kriminalaca, a ja nisam kriminalac”, rekao je Amel Mujić.
Anes, dvanaestogodišnjak, također se bavi karateom. Želja mu je da u budućnosti postane trener karatea. “Neću se baviti drugim zanimanjem. Moja jedina želja je da budem trener”, rekao je Anes.
- Alen, kao najstariji od njih trojice, ističe se kao najuspješniji karatista. Sakupio je preko 44 medalje s raznih natjecanja, a prvu medalju osvojio je s deset godina. Svaka medalja bila je posvećena prvenstveno njegovom osobnom rastu, kako je rekao, “Cilj mi je bio biti najbolji. Imati bolju sliku o sebi i da me ljudi drugačije gledaju.
On artikulira da je, kao najstariji brat i sestra, od samog početka bio svjestan žrtava koje su podnijeli njegovi djed i baka za njega i njegovu braću. Roditelji ovih skromnih i čestitih dječaka razveli su se prije dvije godine. Skrbništvo je sud dodijelio djedu, dopuštajući povremene posjete roditeljima. Anes, koji se suočio s izazovnom sudbinom u dobi od pet godina, sada shvaća stvarnost onoga što se dogodilo dok je sazrijevao. Ipak, interakcije s njegovim roditeljima i dalje su rijetke.
Anes je izjavio: “Posjedujem kontakt podatke svog oca; povremeno komuniciramo putem dopisivanja, a ponekad on dođe do mene za razgovor. Imam i broj svoje majke, ali rijetko dobivam poruke od nje; odgovaram samo kada ona ostavlja poruku, što se rijetko događa.Zbog neprocjenjive pomoći koju im njih troje pružaju, unuk se zalaže da im nitko od njih ne stvara poteškoće.
– Za početak, ne trebamo se brinuti za njih, oni su stari, a ja pomažem i oko njihove mlađe braće i sestara, jer je to potrebno – pojasnio je Alen.Za ponosnog djeda svaka medalja i hvalevrijedan školski uspjeh predstavljaju suzu radosnicu. “Jako sam ponosan, malo je to zahtjevno artikulirati. Sa svojih 67 godina težim da im prenesem što više znanja”, rekao je prošle godine Jusuf Mujić.
