Dečaka sa slike nemaština je terala da na pijaci prodaje sokove i jagode: Danas supruga Snežana iz njegovog novčanika finansira basnoslovne šopinge

Podeli objavu

U današnjem članku vam donosimo veoma interesantnu ispovijest jednog dječaka.Stara fotografija prikazuje dječaka ozbiljnog pogleda, punog samopouzdanja i snage, koji tada još nije imao ime, ali je jasno nagovještavao veliku sudbinu.

Milan Borjan rođen je u Kninu, a njegova detinjstva bila su obeležena ratnim dešavanjima koja su promenila tok njegovog života. Sa samo osam godina, morao je da napusti svoj dom i, zajedno sa porodicom, krene na dug i težak put izbeglištva. Prvo su se smestili u Beograd, da bi zatim prešli u Kanadu, što je za njih bio potpuno novi početak. Tokom tih godina, Milan je prošao kroz siromaštvo i neizvesnost, što mu je ostavilo duboke tragove, ali ga nije slomilo.

  • Iako je bio tek dete, Milan je vrlo brzo shvatio da mora da se bori kako bi pomogao svojoj porodici. Sa samo devet godina, počeo je da radi, prodajući jagode sa šlagom, čajeve i sokove na buvljaku. Ovaj period bio je ključan za njegovu formaciju, jer je naučio vrednosti rada i odricanja. Za fudbalsku opremu koju je toliko želeo, morao je da se bori – prve rukavice i kopačke Milan je kupio vlastitim trudom.

Iako je to bio težak period, kako je sam rekao, “mnoge su mi traume ostale iz detinjstva, ali sam možda zato postao bolji čovek”.Milanov put u fudbalu nije bio ni lak ni brz. Iako je započeo kao napadač u lokalnom klubu u Kninu, vrlo brzo je shvatio da mu je prirodno mesto kao golmanu. Njegova visina od 196 centimetara bila je njegova prednost, a sposobnost da brani gol postala je njegova strast. Ubrzo je prešao u ozbiljnije klubove, kako u Argentini, tako i u Evropi, a svaki korak u njegovoj karijeri bio je pažljivo planiran i vođen njegovom željom za napretkom.

Iako su mnogi želeli da ga vide u reprezentaciji Srbije, Milan se odlučio za Kanadu, zemlju koja mu je pružila novi početak. Od 2021. godine, postao je kapiten reprezentacije Kanade, a njegove odbrane i liderstvo pomogle su timu da se kvalifikuje na Svetsko prvenstvo. Ovaj uspeh bio je istorijski za kanadski fudbal, a Milan je postao ključni igrač u tom ostvarenju.

  • Iako je reprezentativac Kanade, Milan Borjan nikada nije prekinuo svoju vezu sa Srbijom. Njegova porodica, kao i mnogo toga u njegovom životu, ostalo je povezano sa zemljom iz koje je potekao. Milan je u braku sa Snežanom Filipović, bivšom direktorkom marketinga u FK Partizan, a zajedno imaju sina Filipa. Beograd mu je postao drugi dom, iako je Kanada zemlja koja mu je omogućila da ostvari svoj najveći sportski san.

Njegov životni put nije samo priča o sportskom uspehu, već i o tome kako je važno da ne zaboravimo svoje korene. Porodica je Milanov najveći oslonac i izvor snage, a upravo ta ljubav prema porodici ga je motivisala da postane bolji čovek i fudbaler.Danas je Milan Borjan mnogo više od fudbalskog golmana. On je simbol upornosti i borbenosti. Njegova priča pokazuje da je moguće prevazići sve prepreke i postići vrhunske rezultate, čak i kada su okolnosti protiv tebe. On nije samo neko ko brani gol, već i neko ko je svojim životom postao inspiracija mnogima.

Njegova životna priča je podsećanje da veličina ne zavisi samo od trofeja ili slavne karijere, već od snage karaktera i dubine srca. Milan Borjan je dokazao da se pravi uspeh meri onim što donosiš sa sobom iz prošlosti – i kako te teškoće oblikuju u osobu koja je sposobna da brani i veru u bolje sutra.

Milan Borjan nije samo sportista; on je primer kako se sa upornošću, verom i ljubavlju prema onome što radiš može doći do vrhunskih dostignuća. Njegova priča je podsetnik da svaka prepreka može biti prevaziđena, a svaki pad može postati podstrek za novi uspon. Bez obzira na sve izazove sa kojima se suočavao, Milan je izrastao u jednog od najvećih sportskih lidera, i nije samo kapiten reprezentacije, već i simbol nade za sve koji veruju u sebe.

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -