U zabačenom selu Paočići, nedaleko od Višegrada, mještani su navikli na tišinu i skromnost, ali i na jedno nepisano pravilo – žene se sve rjeđe odlučuju da tamo započnu život. Upravo zato je Darko Stjepanović, jedan od rijetkih mlađih ljudi koji su ostali na svom ognjištu, odlučio da sreću potraži izvan granica Srbije. Njegov put odveo ga je – pravo u Albaniju.
Odluka koja je u početku izgledala neobično, pokazala se kao pun pogodak. Danas Darko kaže da nije mogao zamisliti bolju ženu od svoje izabranice, a njihova priča postala je dokaz da ljubav zaista ne poznaje granice – ni geografske ni jezičke.
Ljubav na prvi pogled
Darko priznaje da o budućoj supruzi u početku nije znao mnogo. Ipak, čim su se sreli u Albaniji, osjetio je da je ona posebna.
„Kad sam tamo došao i vidio je, svidjeli smo se jedno drugom, razmijenili fotografije, ona meni, ja njoj, i tako smo se dogovorili. Drugi put smo dogovorili glavnu riječ, treći put kad smo se vidjeli – bila je veridba. Četvrti put smo dogovorili svadbu, a peti put smo je doveli… Treći put sam mogao da je dohvatim tek slučajno, u zlatari, samo sam je zagrlio. Rekoh: ‘Majko moja, smijem li?’ – jer su mi rekli nipošto… Ali ja je zagrlio, i mi se zavoljesmo. I stvarno jesmo, ono baš super!“, priča Darko kroz osmijeh.
Njegove jednostavne i iskrene riječi svjedoče o ljubavi koja se rodila spontano, ali čvrsto – kao da su se oduvijek poznavali.
Novi početak u Paočićima
Dolazak mlade Albanke u malo selo kod Višegrada izazvao je veliko interesovanje među komšijama. U početku su mnogi gledali s nepovjerenjem – kako će se snaći, hoće li prihvatiti seoski život, običaje i porodicu. Ali, sve sumnje ubrzo su nestale.
„Vrijedna, mlada, ne može se opisati kako je dobra. Da je birana, tražena, ne bi ovakva bila nađena“, pričaju komšije.
„Izađe pred svekra, ispoštuje ga, pozdravi se, zagrli ga, ode do štale, pomuze krave, ničega se ne libi, ma kao da je ovdje rođena“, dodaju oduševljeno.
Danas u selu svi kažu da je Darko imao sreće, a njegova supruga pravo je osvježenje za zajednicu koja polako nestaje.
Ljubav bez riječi – i bez granica
Na početku braka, Darko i njegova izabranica nisu imali zajednički jezik – doslovno. Sporazumijevali su se uz pomoć srpsko–albanskog rječnika, gestovima i pogledima. Ali, gdje ima volje, ima i razumijevanja.
Danas mlada govori srpski, razumije običaje i u potpunosti se uklopila u život svog novog kraja. Njihova priča pokazuje da prava ljubav ne traži savršenstvo – već strpljenje, povjerenje i iskrenost.
Mali kompromisi za veliku sreću
Darko kroz smijeh kaže da su se brzo usaglasili i oko sitnica koje mnogima zadaju muke.
„Što se tiče kompromisa, lako smo se dogovorili – kafa i cigarete su zabranjene, a rakiju je mlada odobrila, ali u malim količinama“, kaže uz osmijeh.
Njihov brak danas je stabilan, pun razumijevanja i topline, a mnogi kažu da Darko i njegova supruga vraćaju vjeru u ljubav i porodicu.
PREUZETO