Danas slavimo Srđevdan: Nikako ne smete uraditi 1 stvar u kući, veruje se da privlači lošu energiju, a da ova molitva donosi svima dobro zdravlje

Podeli objavu

U današnjem članku vam pišemo na temu Srđevdana i priče o svetiteljima Sergiju i Vakhu. Ovo je praznik koji se duboko poštuje u hrišćanskoj tradiciji, a sa sobom nosi i legendu o vernosti veri, kao i brojna narodna verovanja koja se i danas prenose s kolena na koleno.

Prema predanju, Sveti Srđa i Vakho bili su rimski dostojanstvenici na dvoru cara Maksimijana, savladara cara Dioklecijana. Uprkos visokom položaju, nisu želeli da se odreknu svoje hrišćanske vere i poklone rimskim bogovima. Upravo ta nepokolebljivost postala je razlog njihovog stradanja. Car Maksimijan im je oduzeo odoru i sve znakove časti, a zatim ih poslao u progonstvo. Njihov put od vojnika do mučenika bio je obeležen verom i snagom koja nadilazi ljudske strahove.

Kada su stigli pred namesnika Antioha, pružena im je poslednja šansa – mogli su da se odreknu Hrista i spasu život. Ali, obojica su ostala verna. Vakhu su vojnici pretukli do smrti, dok je Sergije mučen i na kraju pogubljen u sirijskom gradu Rosafu. Njihovo stradanje dogodilo se oko 303. godine, ali je uspomena na njih ostala da traje vekovima.

  • Sveti Sergije naročito je bio poštovan u Resafi, gradu gde je ubijen. Toliko je bio važan za lokalnu zajednicu da je Resafa kasnije nosila ime „Sergiopolis“ i postala hodočasničko mesto koje je okupljalo vernike iz čitavog Istoka. Ljudi su dolazili da se pomole i sete mučenika koji su svojim životima pokazali da vera može biti jača od straha pred smrću.

Na našim prostorima, Srđevdan je zauzimao važno mesto. U srednjovekovnoj Zeti ova slava bila je među značajnijima. Tome svedoči crkva Svetih Sergija i Vakha na reci Bojani, gde su sahranjivani vladari dinastije Vojislavljević tokom 11. i 12. veka. Kasnije, krajem 13. veka, kraljica Jelena Anžujska zajedno sa svojim sinovima, Dragutinom i Milutinom, obnovila je crkvu i učinila je toliko prostranom da je mogla da primi tri hiljade vernika. To pokazuje koliko je kult ovih svetitelja bio snažan i važan za narod i vladare tog vremena.

Postoji i legenda da su prilikom prenosa moštiju Svetog Save u Mileševu, zajedno prenete i mošti Svetog Sergija i Vakha. Njihov kult je u Mileševi postojao i ranije, a freske koje prikazuju ova dva svetitelja smatraju se delom najranijeg freskopisa tog manastira. To govori o dubokoj povezanosti srpskog naroda sa ovim svetiteljima i njihovom ulogom u verskom životu.

Kada je reč o običajima, Srđevdan spada u mrsne slave, što znači da se tada priprema raznovrsna hrana od mesa i mlečnih proizvoda, osim ako praznik padne u sredu ili petak kada se poštuje post. Narod je verovao da tog dana ne treba obavljati određene poslove. Zemljoradnici posebno nisu izvodili volove u polja jer se smatralo da nije dobro orati na ovaj dan. Oni koji imaju baštu ili gaje biljke i danas izbegavaju da se bave poljoprivrednim poslovima na Srđevdan. Takođe, verovalo se da ni kućni poslovi nisu poželjni jer se na taj način privlači loša energija u dom.

  • Pored običaja i verovanja, Srđevdan se obeležava i kroz molitvu upućenu ovim svetiteljima. Ljudi se mole Svetom Sergiju i Vakhu za zdravlje i zaštitu, verujući da stoje pred prestolom Hristovim i mogu posredovati za spas duše i tela. Molitva za zdravlje često se izgovara sa nadom da će se odagnati slabosti i bolesti, a da će vera doneti mir i snagu.

Srđevdan je više od običnog praznika – on je spoj legende, istorije i tradicije. On pokazuje kako su vera i istrajnost postali temelji kulture i običaja koji su se prenosili kroz vekove. Sveti Srđa i Vakho ostali su simbol mučeništva i odanosti, a njihov praznik i danas okuplja porodice i podseća na važnost duhovnih vrednosti.

Danas, kada se obeležava Srđevdan, vernici se ne prisećaju samo njihove žrtve već i snage koju su pokazali u najtežem trenutku svog života. Njihova priča podseća da istinska vera ne poznaje strah, da odanost nije prolazna i da se hrabrost meri snagom duha, a ne snagom tela. Zato ovaj praznik i dalje živi u narodnom sećanju, ostavljajući trag i u svakodnevnim običajima, ali i u duhovnom životu zajednice

Slične objave

Odbijam da i dalje finansiram svoju odraslu kćerku — ja sam majka, a ne krava muzara.

Ja sam doktorica i samohrana majka. Imam samo jednu kćerku koju sam oduvijek razmazila i davala joj sve otkad sam se razvela. Sada je već odrasla žena i treba pronaći stabilan posao i voditi svoj život. Ali, ona i dalje traži novac i uvijek ga troši na beskorisne, luksuzne stvari.Za rođendan je izričito tražila sportski […]

Sama sam odgajala svoje blizance, ali kada su napunili šesnaest godina, rekli su da ne žele da razgovaraju sa mnom.

Sama sam odgajala svoje blizance, ali kada su napunili šesnaest godina, vratili su se s univerzitetskog programa i rekli da ne žele imati nikakav kontakt sa mnom. Kad sam imala sedamnaest godina i saznala da sam trudna, prvo što sam osjetila nije bio strah.Bio je to stid.Ne zbog djece — već tada sam ih voljela, […]

Kada se sudbina zaustavi na trotoaru: Priča o milijarderu, beskućnici i blizancima koji su promijenili sve

Ljudi žive šarolike i nepredvidljive živote, te nije ni čudo što nekad i filmovi nastaju po istinitim pričama. Danas vam donosimo upravo jednu takvu nesvakidašnju priču.  Priče koje mijenjaju život ponekad proizlaze iz najneobičnijih situacija: zaustavljenog automobila, pogleda kroz prozor ili slučajnog susreta koji mijenja sudbinu drugih. To je bio trenutak koji je doživio Ethan […]

Iz senke do svetlosti: Marinina priča o izdaji, istini i novom početku

Pojedinci mogu da se susretnu s kojekakvim stvarima u svojim životima i to je često izvor priča koje se prepričavaju godinama i čak i vijekovima. Danas vam donosimo jednu jako inspirativnu priču. Obiteljske priče često su ispunjene složenim, neriješenim sukobima, ali nesretan događaj može samo otkriti napetost koja se nakupila tijekom godina. Središte ovog otkrića […]

Komšija mu je iz zavisti posekao ceo voćnjak tokom noći: Ujutru je na svom pragu zatekao gajbu punu voća i poruku koja ga je...

Komšija je na našem prostoru svetinja, a istovremeno se zna desiti da komšije upravo budu oni najgori dušmani jedan drugom koji žele da napakoste protivniku na razne načine. U malom zaseoku, među poljskim planinama i drevnim putem, živio je Dragan, čovjek poznat po tome što je imao najljepše plumerije u regiji. Njegov voćnjak, smješten na […]

Poslednji poziv

Dok sam čekala voz na stanici, prišao mi je muškarac srednjih godina, umoran, u odelu koje je izgledalo zgužvano i istrošeno. Tiho je rekao: „Izvinite… Mogu li da pozajmim vaš telefon? Moram da pozovem ženu. Moj je upravo prestao da radi.“ Zastala sam. Danas ljudi retko daju telefon strancima, pogotovo na prometnom mestu. Ali u […]
- Advertisement -