Priča Vivijen i Jezekilja: Albinizam, predrasude i borba za prihvatanje
Vivijen i Jezekilj, bračni par iz Nigerije, nikada nisu mogli da predosete izazove s kojima će se suočiti nakon što su dočekali svog prvorođenog sina, Zejna. Iako su godinama sanjali o tome da postanu roditelji, dolazak njihovog deteta na svet donio je mnogo više nego što su mogli da zamisle, suočivši se sa predrasudama, optužbama i netolerancijom. Dok su se radovali rođenju svog deteta, nisu ni slutili da će se naći na udaru društva zbog nečega što je izvan njihove kontrole – albinizma.
Neočekivano iznenađenje pri rođenju
Kada je Zejn došao na svet, izuzetno bele kože i riđe kose, mnogi su bili u šoku. Iako su oboje roditelji tamnije kože, izgled njihove bebe bio je potpuno suprotan njihovim očekivanjima, što je izazvalo zabrinutost među prijateljima, porodicom i društvom. Dok su očekivali da će njihovo dete izgledati slično njima, Zejn je nosio osobine koje su bile potpuno strana, a društvo nije bilo spremno da ih prihvati.
Ubrzo su počeli da kruže tračevi i optužbe prema Vivijen, koja je bila suočena sa ozbiljnim kritikama i napadima zbog navodne nevere. Mnogi su sugerisali da je Jezekilj trebao da uradi DNK test kako bi potvrdio očinstvo, a Vivijen je postala meta osuda i sumnji. Niko nije razmišljao o mogućim medicinskim objašnjenjima, već su društvene norme i očekivanja preplavili sve razumevanje.
Ove optužbe nisu bile samo emocionalno bolne, već su stvorile i duboku sumnju u odnos između Vivijen i Jezekilja, iako je on od početka bio nepokolebljiv u svom poverenju prema supruzi. “Nikada nisam sumnjao u svoju ženu,” rekao je Jezekilj, jasno pokazujući da je, uprkos društvenim pritiscima, verovao u iskrenost svoje partnerke. Ova ljubav i međusobno poverenje bili su temelj koji je pomogao da izdrže izazove koje su pred njih postavili društvo i predrasude.
Otkrivanje uzroka: Albinizam
Nakon što su se podvrgli detaljnim lekarskim ispitivanjima, Vivijen i Jezekilj su saznali istinu – njihov sin Zejn ima albinizam. Ovaj genetski poremećaj dovodi do nedostatka pigmenta u koži, kosi i očima, što izaziva da ljudi sa albinizmom imaju veoma svetlu kožu i oči, a često imaju i problema sa vidom zbog osetljivosti na svetlost. Iako je ova dijagnoza odgovorila na sve sumnje i objašnjavala neobičan izgled Zejna, to nije rešilo problem predrasuda i neprihvatanja koje su postojale u društvu.
Albinizam, iako je genetska osobina koja nije ni sramotna ni neobična, često izaziva negativne reakcije u mnogim delovima sveta. U Nigeriji, kao i u mnogim drugim zemljama, ljudi sa albinizmom suočavaju se s diskriminacijom, društvenim isključenjem, pa čak i nasiljem. Nažalost, mnogi nisu imali dovoljno edukacije o albinizmu, što je samo povećalo stigmatizaciju i predrasude prema ljudima koji se s ovim stanjem rađaju.
Priča Vivijen i Jezekilja, bračnog para iz Nigerije, donosi dirljiv uvid u izazove s kojima se suočavaju roditelji čije dete dolazi na svet s albinizmom. Iako su godinama sanjali o roditeljstvu, dolazak njihovog sina Zejna donio je mnogo više nego što su mogli da predosete.
Iako su prošli kroz teške trenutke, Vivijen i Jezekilj nisu dozvolili da ih predrasude obeshrabre. Umesto toga, odlučili su da postanu glasnici promene i borci za razumevanje albinizma. Vivijen je otvorila naloge na društvenim mrežama kako bi podelila Zejnovu priču i podigla svest o ovom genetskom stanju. Cilj joj je bio da pokaže svetu da albinizam nije nešto čudno ili sramotno, već prirodna pojava koja ne bi trebala biti izvor negativnih stavova i društvene isključenosti.
- „Ponekad se suočavamo sa zlim komentarima i napadima na društvenim mrežama, ali nije nas strah. I dalje blokiramo negativne ljude i nastavljamo našu misiju“, izjavila je Vivijen. Njen glas nije bio samo glas majke koja želi zaštititi svog sina, već i glas nade i borbe za sve ljude sa albinizmom koji se suočavaju sa sličnim izazovima.
Jezekilj je takođe naglasio da je duboko posvećen promeni stavova prema ljudima sa albinizmom, kako u Nigeriji, tako i širom sveta. „Decu sa albinizmom ne gledaju kao normalnu“, rekao je, osvetljavajući duboku društvenu stigmatizaciju s kojom se suočavaju deca sa ovim stanjem. Vivijen i Jezekilj su čvrsto verovali da je njihova borba za prihvatanje i poštovanje prava ljudi sa albinizmom nužna kako bi se stvorilo inkluzivnije i saosećajnije društvo.
Ljubav i zaštita prema Zejnu
Pored socijalnih i emocionalnih izazova sa kojima se suočavaju, Vivijen i Jezekilj ulažu ogromne napore da svom sinu pruže najbolju moguću zaštitu i pažnju. Zejn je zbog svog stanja vrlo osetljiv na sunčevu svetlost, pa je potrebna posebna briga za njegovu kožu, koja mora biti zaštićena od UV zraka. U tom procesu, Vivijen i Jezekilj su naučili kako da pružaju sveobuhvatnu negu svom sinu, od zaštite kože do stalnog praćenja njegovih potreba, kako bi mu omogućili normalno odrastanje i zaštitu od potencijalnih opasnosti.
Kako bi pokazala dodatnu podršku svom sinu i solidarnost sa njegovim izgledom, Vivijen je odlučila da ofarba svoju kosu u istu boju kao Zejn – riđu. Ovaj čin ljubavi i solidarnosti postao je simbol njene posvećenosti i brige za sina, ali i šire poruke o prihvatanju i razumevanju. Vivijenova odluka nije bila samo estetska, već duboko emocionalna, jer je time želela svom sinu pokazati da je ponosna na njega i da, bez obzira na izgled, on zaslužuje ljubav, poštovanje i razumevanje, baš kao i bilo koje drugo dete.
Zejnov život, uprkos početnim teškoćama, postao je simbol nade i borbe za inkluzivnost i jednakost. Borba Vivijen i Jezekilja nije samo borba za prihvatanje svog sina, već i za stvaranje svijeta u kojem će djeca sa albinizmom biti prihvaćena i poštovana.