Ceo život nas je zasmejavala, a na duši je nosila veliku tugu: Reči Radmile Savićević 1992. godine su nož u srce, čim je nju sahranio, njen muž je umro od tuge

Podeli objavu

U današnjem članku se prisjećamo života i karijere jedne od najvećih srpskih i jugoslovenskih glumica, Radmile Savićević, koja je preminula pre 24 godine, 8. novembra 2001. godine.

Ova izuzetna umetnica ostavila je neizbrisiv trag u domaćoj kinematografiji i teatru, a njene uloge, replike i anegdote i danas žive u srcima publike.Radmila Savićević, rođena kao Radmila Milenković 1926. godine u Kruševcu, odrasla je u porodici koja nije imala mnogo materijalnih sredstava, ali je bila bogata ljubavlju i toplinom. Njen otac je bio odsutan, a majka, samohrana krojačica, podizala je Radmilu i njena dva sina.

  • Glumica je često naglašavala da je optimizam, koji je nosila kroz ceo život, nasledila od majke. U jednom od svojih intervjua, Radmila je ispričala anegdotu iz svog mladalačkog života, kada je njena svekrva, uprkos svim neprilikama, uspela da pronađe snagu za smeh, iako je zbog pokidanog konopca morala ponovo da opere veš u snežnim uslovima. “Smeh je sreća, zdravlje, i preporučujem svakome da se smeje, naročito kad je najteže”, rekla je Rada.

Gluma je bila njen poziv od malih nogu. Još kao dete, Radmila je volela da se igra u pozorištu i kreira kostime. Sećala se da je u detinjstvu često, uz pomoć komada svile i drugih improvizovanih materijala, postavljala predstave u dvorištu. Nije joj bio stran ni svet baleta, komedije, pa čak i tragedije. Iako nije gajila želju za ulogama “kaćiperki i vrtirepki”, Rada je uvek volela uloge zrelih žena koje su kroz život sticale iskustvo i mudrost. “Nikada nisam umela da budem dama, uvek su moji likovi tražili najkraći, ali najteži put do gledaoca”, izjavila je jednom prilikom.

Rada je, osim na sceni, bila i veoma duhovita osoba u privatnom životu. Tako je jednom prilikom ispričala kako nije imala mnogo strpljenja za kuvarstvo, ali se ipak trudila da napravi savršen kolač za Novu godinu. U tom trenutku, priznala je, bilo joj je mnogo lakše kada je kuvanje obavljala “od oka”, nego kad bi morala da se pridržava tačnih mera.

Njena ljubav prema glumi nije bila jedina koja ju je obeležila. Naime, Radmila je još kao mlada devojka upoznala Božidara Savićevića, zubnog tehničara koji je godinu dana bio stariji od nje. Njihova ljubav bila je toliko snažna da su se ubrzo venčali, a Božidar je postao njen partner i na sceni. Iako se bavio glumom, Božidar je bio u drugom planu, a Radmila je uvek isticala kako je on bio “izuzetno lep čovek” i kako je, uprkos povremenoj ljubomori, njihova ljubav bila izuzetno čista i iskrena.

  • Božidar i Radmila su godinama glumili zajedno, prvo u Kruševcu, zatim u Nišu, a na kraju i u Beogradu. Život u braku bio je harmoničan, uprkos činjenici da nisu imali dece. Iako je Radmila tokom karijere često igrala uloge majki i baka, nikada nije ostvarila svoju želju da postane roditelj. Ipak, ona i Božidar su svoju ljubav prema deci prenosili na sve mališane koje su sreli, tretirajući ih kao svoju vlastitu.

Njihov brak je trajao do Božidareve smrti, a iako se nije imala decu, Radmila je bila izuzetno posvećena svom mužu i brinula o njemu kad je bio bolestan. Prijatelji i kolege su često svedočili o tome kako je ona bila izuzetno pažljiva i brižna prema svom mužu. Zanimljivo je da je, uprkos svojoj ljubomori prema mladim glumicama s kojima je Božidar imao scenske scene, Radmila bila duhovita i pokazivala neverovatan smisao za humor.

Poslednje godine života Radmila je provela u teškim okolnostima, s obzirom na političke i društvene promene devedesetih godina, koje su uticale na njeno emocionalno stanje. U jednoj od svojih izjava iz 1992. godine, glumica je kroz suze rekla: “Kad bi samo rekli – pet dana neću nikoga da mrzim, sve bi bilo bolje.” Njen život je bio ispunjen mnogim izazovima, ali njena ljubav prema glumi, porodici i životu ostaje urezana u sećanjima svih koji su je poznavali.

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -