Lice udovice Goseg, nagnute nad bilježnicom u koju zapisuje kućne izdatke, odaje zabrinutost. Neprestano zbraja izdatke, ali rezultat je uvijek isti.Uzdahnuvši, odloži pisaljku. Tada prebroji mali iznos koji je izvadila iz svoje novčarke.Četiri marke i šezdeset pfeniga! Tim novcem mora još deset dana podmirivati sve životne troškove za sebe i svoje troje djece! Obeshrabreno se ogleda unaokolo. Soba za dnevni boravak oskudno je namještena jednostavnim pokućstvom. Unatoč tome, mnoge sitnice odaju prisutnost spretnih ženskih ruku.
Udovica Goseg, obeshrabrena i potištena lica, poče iznova računati. Odjednom oslušne. Vani, u hodniku, okrenuo se ključ u bravi. Za samo nekoliko trenutaka uñe u sobu vitka djevojka. Tako odjevena u jednostavnu haljinu od tamnoplave vunene tkanine, djeluje u njoj elegantno i lijepo poput slike, tako da su udovičine oči zablistale od majčinskog ponosa.
— Sreća što si ovdje, dijete. I opet sjedim pred svojom bilježnicom i ne mogu izići na kraj s računima.
Gabrijela Goseg pridje majci i preko njezinih ramena pogleda u malu bilježnicu. Njezino se ozbiljno mlado lice pametnih očiju na trenutak smračilo. Ali odmah se zatim ljubazno nasmiješi majci.
— Nemoj se neprestano mučiti s računanjem, mama. Tako se ništa neće promijeniti!
Očigledno je da trošiš samo za ono najnužnije, a ono. što preostaje neće se umnožiti napornim izračunavanjem.
