U današnjem članku donosimo vam detaljno prepričanu priču o slučaju koji je uzburkao javnost u Bosni i Hercegovini.
Riječ je o optužnici Kantonalnog suda u Zenici, koja je potvrđena protiv bračnog para Mustafe i Zehre Alajmović, a koji se terete za teška krivična djela. Ova situacija ne samo da je potresla povjerenje građana u humanitarne akcije, već je otvorila i brojna pitanja o zloupotrebama u sistemu.
- Prema informacijama Tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona, protiv Mustafe i Zehre podignuta je optužnica zbog sumnje na više teških prekršaja – među njima su prevara, pranje novca i utaja poreza. Ove optužbe ukazuju na ozbiljno i sistematsko iskorištavanje dobrote i povjerenja ljudi koji su, iz najbolje namjere, odlučili pomoći.
Bračnom paru se stavlja na teret da su organizovali humanitarnu kampanju lažno predstavljajući zdravstveno stanje Zehre Alajmović. Javnosti su prikazali da je Zehra teško bolesna i da joj je hitno potrebna pomoć za liječenje u inostranstvu. Ova emotivna poruka pogodila je mnoge građane, koji su velikodušno odlučili donirati novac. Uslijedila je široko rasprostranjena kampanja, koju su pratili mediji i društvene mreže, podstičući val solidarnosti i suosjećanja.
Međutim, tužilaštvo tvrdi da je istina bila potpuno drugačija. Umjesto da novac bude upotrijebljen za liječenje, on je navodno korišten za lične potrebe. Podaci iz istrage pokazuju da su Alajmovići novac trošili na svakodnevne izdatke poput kupovine odjeće, obuće, tehničke opreme, goriva, ali i na internet sadržaje poput video igara, popravke automobila i druge potrošačke potrebe koje nemaju nikakve veze s navodnim liječenjem.
Optužnica navodi da su njihovi postupci bili svjesni i planirani, te da nisu rezultat neznanja ili nesporazuma. Oni su, prema navodima tužilaštva, aktivno skrivali tragove novčanih transakcija i činili sve da se prava namjena sredstava ne otkrije. Time su doveli u zabludu ne samo građane koji su donirali, nego i institucije koje su posredno podržale kampanju.
- Posebno zabrinjavajući element ovog slučaja je kontinuitet u ponašanju optuženih. Nije riječ o izolovanom incidentu, već o dužem vremenskom periodu u kojem su, kroz sofisticirane metode manipulacije, uspijevali održavati lažnu priču i privlačiti nove donacije. Ukupan iznos sredstava koji su na ovaj način pribavili, prema tužilaštvu, iznosi oko 948.000 konvertibilnih maraka.
Od tog iznosa, kako navode vlasti iz Republike Hrvatske, za stvarne medicinske potrebe Zehre Alajmović iskorišteno je svega 6.383,05 KM, dok je preostalih 941.900,86 KM nestalo u privatnim troškovima. Ovaj podatak je posebno alarmantan, jer ukazuje na skoro potpunu zloupotrebu sredstava i svjesno obmanjivanje javnosti.
Ono što dodatno produbljuje ozbiljnost ovog slučaja jeste moralna dimenzija. Ljudi koji su donirali novac činili su to s iskrenom željom da pomognu nekom u nevolji. Umjesto zahvalnosti i transparentnosti, zauzvrat su dobili prevaru. Iskorištavanje povjerenja donatora, ali i osjećaja solidarnosti, ostavlja duboke tragove i stvara oprez i nepovjerenje kod budućih potencijalnih humanitaraca.
Ovakvi slučajevi ne ugrožavaju samo konkretne donatore, već i kompletan sistem humanitarne pomoći. Strah da bi i druge kampanje mogle biti lažne može dovesti do toga da stvarni bolesnici i ljudi u potrebi ostanu bez podrške. Zbog toga je od ključne važnosti da pravosudni sistem reaguje brzo i odlučno, kako bi poslao jasnu poruku da zloupotreba humanitarnog povjerenja neće proći nekažnjeno.
Na kraju, ovaj proces je mnogo više od klasičnog sudskog postupka. On predstavlja test društvenih vrijednosti, savjesti i kolektivne odgovornosti. Povjerenje koje je jednom narušeno, teško se obnavlja, a šteta koju ovakve prevare ostavljaju je višeslojna – psihološka, etička i socijalna. Ishod ovog slučaja će bez sumnje imati šire posljedice, ali ono što ostaje kao ključno pitanje jeste: kako vratiti vjeru u pomoć i solidarnost kada se ovakvi slučajevi dogode?