Bosanac proveo tri dana na pustom ostrvu: “Shvatio sam da je većina nas poprilično nesposobna, prvi ja”

Podeli objavu

U današnjem članku donosimo priču o jednom nesvakidašnjem iskustvu koje je doživio putopisac i jutjuber Robert Dacešin iz Bosne i Hercegovine.

  • On je poznat po tome što već godinama na svom kanalu dijeli avanture sa svih krajeva sveta, a iza sebe ima više od 110 posjećenih zemalja. Ipak, jedno nedavno putovanje na Filipine pretvorilo se u posebno iskustvo koje ga je iznenadilo i ostavilo snažan utisak. Naime, potpuno neplanirano, Robert se našao na pustom ostrvu, kilometrima udaljenom od civilizacije, gdje je proveo tri dana sam, okružen samo prirodom i nekolicinom radnika iz lokalnog smeštaja.

Sam početak njegovog boravka bio je svojevrsni šok, jer nikada ranije nije planirao da se potpuno izoluje od ljudi. Kada je stigao, rečeno mu je da sledećih nekoliko dana neće biti drugih gostiju, što je značilo da će ostrvo praktično pripadati samo njemu. Ovakva situacija u prvi mah zvučala je neobično, ali ubrzo je shvatio da ga čeka jedno od najlepših iskustava u životu. Bez interneta, tehnologije i gradske buke, ostao je nasamo sa morem, peskom i sopstvenim mislima.

Jutro na ostrvu započinjalo je jednostavno, ali na poseban način. Umesto gradske vreve, jedini zvuk koji je dopirao do njega bio je šum talasa. Doručak je bio sastavljen od zobenih pahuljica, svežeg tropskog voća i lokalnih napitaka, a sve to jeo je u potpunom miru, bez žurbe i gužve. Kako je sam opisao, osećaj je bio neverovatan – cela scena delovala je gotovo nestvarno. Nakon doručka kupanje u moru bilo je nešto što se podrazumevalo, a tokom dana Robert je više puta uživao u vodi koja je izgledala kao da pripada nekom filmu.

Ono što ga je posebno fasciniralo bila je privatna plaža. Svaki korak vodio ga je nazad ka moru, jer je ostrvo bilo toliko malo da se iz svake tačke mogao čuti zvuk talasa. Šetnja po pesku, bez ijedne druge osobe u blizini, činila je da oseća kako zaista živi svoju verziju raja. Celokupni kompleks, iako skroman, imao je posebnu čar – male kolibe, rezbarije od kokosa i dekoracije s tipičnim filipinskim motivima. U normalnim okolnostima, mesto je moglo da ugosti do dvadeset pet ljudi, ali sada je sve to bilo rezervisano samo za njega.

  • Kada bi poželeo da se osveži nakon kupanja, tuš se nalazio doslovno usred šume. Iako je voda bila hladnija nego što je očekivao, upravo je to predstavljalo pravo osveženje tokom sparnih dana. Osim plaže i šume, ostrvo je krila i svoje dodatne dragulje – vodopad sakriven u zelenilu džungle. Ovakvi prizori činili su da vreme prolazi brzo, ali i da se svaki trenutak urezuje u sećanje.

Tokom boravka Robert je često razmišljao o tome koliko je ovaj doživljaj drugačiji od svega što je do sada video. Putovao je na Sejšele, u Meksiko i mnoge druge zemlje, gde je obilazio predivne plaže, ali nijedna od njih nije imala onu dozu privatnosti i tišine kakvu je pružalo ovo malo filipinsko ostrvo. Upravo ta kombinacija lepote i izolovanosti činila ga je posebnim.

  • Međutim, jedno pitanje nije mu davalo mira. Dok je sedeo na obali i posmatrao beskrajno more, upitao se koga bi želeo da ima kraj sebe kada bi zauvek ostao na ovom mestu. Razmišljajući o svojim prijateljima, shvatio je da su mnogi od njih, uključujući i njega samog, zapravo poprilično nepripremljeni za život u prirodi. Savremeni način života, iako pruža udobnost i tehnologiju, udaljio je ljude od osnovnih veština koje su nekada bile ključne za preživljavanje. Dok su naši preci znali kako da se snađu u šumi, kako da pronađu hranu ili naprave sklonište, današnji čovek često ostaje bespomoćan bez mobilnog telefona ili interneta.

Ova spoznaja naterala ga je da razmišlja o tome koliko smo svi zapravo postali digitalno zarobljeni. Umesto da živimo u skladu sa prirodom, mi je posmatramo sa distance, oslanjajući se na tehnologiju koja nam olakšava svakodnevicu, ali nas istovremeno čini zavisnim. Upravo zbog toga, boravak na pustom ostrvu postao je više od običnog putničkog iskustva. Bio je to trenutak introspekcije, prilika da se oslobodi svega što ga vezuje za ubrzan i moderan svet.

Kada se osvrnuo na tri dana provedena u ovom okruženju, Robert je zaključio da je reč o jednom od najlepših i najvrednijih iskustava u njegovom životu. Uspomene koje je ponio sa sobom nisu bile samo fotografije i snimci, već i osećaj mira, tišine i potpune povezanosti s prirodom. To je ono što će, kako kaže, zauvek nositi u srcu.

Njegova priča podseća sve nas na to koliko je važno ponekad se odmaknuti od buke i gužve, oslušnuti tišinu i ponovo otkriti jednostavnost življenja. Biti sam na ostrvu bez tehnologije možda zvuči zastrašujuće, ali istovremeno donosi priliku da čovek ponovo pronađe sebe i shvati koliko je svet oko njega lep kada se posmatra bez filtera modernog života.

Slične objave

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]

Luksuz, laži i samospoznaja: Neočekivani susret

Luksuz je nešto što često odaje koliko ljudi koji obezbjede taj nivo bogatstva izgube na svojoj prizemljenosti i dodiru sa ostalima. Danas otkrivamo jednu zanimljivu priču. U luksuznom predvorju hotela Belmont Reforma, pod mnoštvom svjetlucavih lustera koji su se odbijali od mramornih podova, Tomás Briones je ravnodušno potpisao svoju kreditnu karticu recepcionarki. Sa 38 godina, […]

Dijamanti ne mogu kupiti moral: Neočekivana kazna za bezdušnu ženu

Često se moramo prisjetiti da bogatstvo i materijalne stvari ne čine život potpunim i da ljudi koji imaju najviše često zapravo imaju najmanje u sebi. U ovoj priči vam donosimo takvu priču. U planetu gdje se moć, bogatstvo i prestiž često smatraju vrijednostima koje definiraju ljude, ponekad zanemarujemo osnovnu ljudsku sklonost da budemo ljubazni i […]

Snaja me je nepoštovala, ali reakcija mog sina bila je pravi šok

Za sinovljevo venčanje izabrala sam elegantnu belu haljinu. Kada me je snaja ugledala, lice joj je pocrvenelo od besa. „Nije tvoj dan!“ viknula je. Moj sin je ostao nem. Ali kada je matičar upitao: „Da li uzimaš ovu ženu za svoju suprugu?“, moj sin je iznenada oklevao. Zatim je pogledao u svoju mladu, pa u […]

The post Snaja me je nepoštovala, ali reakcija mog sina bila je pravi šok appeared first on Zdravlje priroda.

Ovo se desilo devedesetih, kada je moja ćerka imala 16 godina.

Ovo se desilo devedesetih, kada je moja ćerka imala 16 godina. Otišla je na putovanje kolima sa očevom novom porodicom. Petog dana dobila sam od nje razglednicu u kojoj je pisalo da će ostati još 2 dana. Kada se vratila, izvinila se što mi nije javila. Rekla sam: „Ali jesi! Dobila sam tvoju razglednicu!“Sva boja […]

The post Ovo se desilo devedesetih, kada je moja ćerka imala 16 godina. appeared first on Zdravlje priroda.

Na 7 mesta u domu ne postavljajte jelku: Prema feng šuiju, jedna prostorija je najgora za novogodišnji dekor

U ovom članku Vam donosimo feng šui savjete o tome na kojim mjestima u domu nikako ne bi trebalo postavljati jelku. U nastavku saznajte koja prostorija se smatra najgorim izborom za novogodišnji dekor i zašto to može uticati na energiju doma… Novogodišnja jelka, omiljeni simbol prazničnih dana, mnogima predstavlja ne samo ukras, već i izvor […]
- Advertisement -