Koliko god mislili da znamo šta je suština braka, život nas često podsjeti da je istina drugačija od naših očekivanja. Ovo je ispovijest jednog muškarca koji je godinama varao svoju suprugu, uveren da mu strast daje smisao i vrijednost, a tek ga je teška bolest naterala da shvati šta zapravo znače ljubav, odanost i brak.
Oduvijek je bio muškarac vođen snažnom strašću. Za njega su intimni odnosi predstavljali mjeru sreće, način da potvrdi sopstvenu vrijednost i osjećaj da živi punim plućima. Na početku zajedničkog života to je izgledalo prirodno i normalno – i on i njegova supruga bili su mladi, puni energije i želje. Njihov brak tada je bio harmoničan, a potrebe su se slagale.
- Kako su godine prolazile, stvari su se mijenjale. Život je donosio nove obaveze: briga o djeci, održavanje doma, zdravstvene tegobe i svakodnevni problemi. Njegova žena, umorna od ritma života, više nije imala istu snagu niti želju da prati njegovu nezasitu potrebu. Umjesto da pokaže razumijevanje, on je osjetio da mu nešto uskraćuje i tada je počeo njegov pad.
Uvjeren da zaslužuje više, ušao je u svijet prevara. Našao je ljubavnicu, pa još jednu, pa potom i treću. U jednom trenutku žene je mijenjao kao da su potrošna roba. Uvjeravao je sebe da to nema veze s ljubavlju, da on i dalje voli svoju ženu, a da su te avanture samo fizičke. No istina je bila bolna – on nije poštovao suprugu. Laž je postala njegov način života. Kod kuće je bio muž i otac, a vani zavodnik i avanturista.
Nije shvatao da ne vara samo svoju ženu. Varao je sebe, svoju porodicu i sve ono što je trebalo da mu bude sveto. Godine su prolazile u toj dvostrukoj stvarnosti, sve dok se jednog dana nije suočio s onim što nijedan čovjek ne očekuje.
Došla je bolest. Iznenadna i teška, srušila je sve maske. U trenu su nestale sve ljubavnice, sve avanture, sve iluzije o njegovoj snazi i privlačnosti. Ostao je sam, slab i ranjiv. Više nije bio interesantan nikome, osim jednoj osobi – svojoj ženi.
Ona, koju je varao i povređivao, bila je jedina koja je stajala uz njega. Podizala ga je kad nije mogao da ustane, hranila ga kad nije imao snage da jede, presvlačila ga i vodila kod ljekara. Ona je postala njegov anđeo čuvar. Nikada ranije nije osjetio toliku sramotu. Nikada nije bio manji u sopstvenim očima.
- Tada je shvatio koliko je griješio. Intimni odnosi nisu i ne mogu biti suština braka. Oni jesu važni, ali nikada nisu ono što čini vezu čvrstom i dugotrajnom. Prava suština je u povjerenju, u sigurnosti da imaš nekoga ko te neće napustiti čak ni onda kada si najslabiji i kada više ne možeš da pružiš ništa osim svoje zahvalnosti.
Gledao je svoju suprugu dok mu briše čelo, dok ga pita jednostavno pitanje: „Jesi li gladan?“ I u tim trenucima pitao se koliko je morao biti slijep da ne vidi vrijednost žene koja stoji pored njega. Sve ljubavnice i svaki trenutak strasti blijedili su pred njenom odanosti i ljubavi.
Danas, kada je zdravlje djelimično povratio, živi drugačije. Nema više opsesiju dokazivanja i potrebe da bijeg pronalazi u strasti. Sada zna da ljubav nije u neprestanom jurenju za fizičkim zadovoljstvom, već u miru, sigurnosti i bliskosti koju pruža osoba uz tebe. Naučio je lekciju koja ga je skupo koštala – lekciju da brak nije igra, već savez u kojem vrijedi poštovati zavjete.
- Njegova poruka onima koji se dvoume, onima koji misle da je tamo negdje uzbudljivije, jasna je: strast traje kratko, a posljedice prevara prate čovjeka cijelog života. Tijelo stari, želje se gase, ali duša pamti ko je bio uz tebe kada si pao.
On je imao sreću da mu žena oprosti i pruži drugu šansu. Zna da mnogi tu priliku nikada ne dobiju. I zato danas govori otvoreno – da bi drugi naučili na njegovim greškama i shvatili da je prava vrijednost braka u ljubavi koja ostaje kada sve drugo nestane