Bio najveći šmeker Juge, pa objavio fotografiju na kojoj izgleda kao beskućnik: Kaže da je jedino 32 godine mlađa Milena uspela da ga veže za sebe

Podeli objavu

U današnjem članku donosimo priču o jedinstvenoj karijeri i životnom putu Frane Lasića, čoveka koji je svojim talentom i harizmom ostavio neizbrisiv trag na filmskoj i muzičkoj sceni bivše Jugoslavije.

Njegov proboj dogodio se 1978. godine, kada se kao mladi gospar Niko pojavio u ostvarenju „Okupacija u 26 slika“ režisera Lordana Zafranovića. Imao je tada svega 24 godine, a ulogom bezbrižnog mladića iz ugledne dubrovačke porodice koji naglo otkriva surovu realnost života, osvojio je publiku širom regiona. Malo ko je tada znao da se iza tog filmskog lica krije diplomirani inženjer mašinstva.

  • U vreme kada je obrazovanje bilo stub porodične časti, Frano je ispunio očekivanja svojih roditelja završivši studije, ali nije ostao u okvirima profesije. Napustio je Dubrovnik i otisnuo se u svet, tragajući za novim znanjima i izazovima. Tokom jednog leta, listajući novine, sasvim slučajno je naišao na vest o prestižnoj Fulbrajtovoj stipendiji, što ga je motivisalo da se prijavi. Zahvaljujući toj prilici, preselio se u Los Anđeles i upisao glumu, započinjući novo poglavlje u životu.

Baš kao što se još kao dete bez straha upuštao u plovidbe jedrilicom po uzburkanom moru, tako se i kasnije hrabro upustio u umetničke vode koje su, iako neizvesne, bile izvor njegovog izraza i inspiracije. Njegovo držanje i ponašanje u javnosti uvek je bilo odmereno, tiho i elegantno, zbog čega je nosio epitet dubrovačkog gospara. Slavni sugrađanin Ivo Vojnović, jedan od najvećih hrvatskih dramskih pisaca, jednom je rekao: „Ko je gospar, je gospar. I punktum.“ Ta izjava savršeno opisuje Franov duh.

Privatni život ovog umetnika bio je jednako bogat kao i njegova karijera. Iza sebe ima četiri braka. Današnja supruga Milena, koja je od njega mlađa čak 32 godine, njegova je četvrta životna saputnica. U braku su od 2015. godine, a pet godina kasnije dobili su sina Nikolasa. Prva žena bila mu je Maja Nikšić, s kojom ima sina Janka, danas već odraslog čoveka. Drugi brak, sklopljen 1983. godine s Beograđankom Ljiljanom, potrajao je svega 15 dana, nakon čega više nisu imali kontakt. Treći put je stupio u brak 1993. sa Živom Stupnik, s kojom ima dvoje dece – ćerku Linu i sina Luku, mlađeg od sestre dve godine.

U intervjuu iz 2024. godine, Frano je govorio o tome koliko mu deca znače i kako se danas snalazi u ulozi oca malog deteta u šezdesetim godinama života. Istakao je da mu svi nedostaju, ali da mu najmlađi sin, mali Nikolas, unosi posebnu radost u život. „Nikolas je veseljak, predivan je. Ima mnogo energije, to je teško ispratiti, ali kada vas dočeka s osmehom i veselim okicama, to vam daje snagu da nastavite dalje,“ rekao je tada s osmehom, govoreći o očinstvu iz dve potpuno različite životne perspektive – mladalačke i zrele.

  • Godine 2022, Frano je izazvao šok na društvenim mrežama kada je objavio fotografiju na kojoj izgleda gotovo neprepoznatljivo – zapušten, s dugom bradom, u staroj i pocepanoj odeći, sa vunenom kapom na glavi. Mnogi su pomislili da je reč o stvarnoj životnoj situaciji, ali su ubrzo shvatili da je slika zapravo deo pripreme za novu glumačku ulogu. Da li je u pitanju filmski ili televizijski projekat, nije precizirao, ostavljajući sve u neizvesnosti.

Kroz ceo život Frano je uspevao da ostane dosledan sebi, izbegavajući senzacionalizam i nepotrebnu eksponiranost. Njegova karijera je raznovrsna, bogata i obeležena brojnim transformacijama – od inženjera do glumca, od filmskog zavodnika do oca četvoro dece, od šmekera bivše Juge do čoveka koji mirno sedi u tišini, okružen porodicom i umetnošću. Upravo ta smirenost, dubinska elegancija i dostojanstvo čine ga autentičnim predstavnikom jedne epohe.

Bez obzira na to da li se pojavljuje na sceni, ekranu ili ulicama Dubrovnika, Frano Lasić ostaje simbol postojanosti, umetničke širine i ljudske topline. Njegov život, nalik na film, još uvek se odvija – s ponekim novim kadrom, tišim dijalogom, ali uvek sa suštinskom porukom: živeti sa stilom, dostojanstvom i ljubavlju prema onome što jeste.

 

 

 

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -