Anita Mančić je apsolutna kraljica, a kada vidite kako je primila nagradu, shvatićete sve: 3 stvari koje ne znate o njoj

Podeli objavu

Anita Mančić nagrađena je prestižnim “Dobričinim prstenom”, najvećim glumačkim priznanjem. Tijekom ceremonije dodjele nagrada, glumica je krasila pozornicu uz uzbudljive melodije AC/DC-jeve pjesme “Thunderstruck”, plešući sa svakim djelićem svoje energije.

Pojedinci su se naveliko podijelili snimci Anite Mančić kako pleše prilikom preuzimanja nagrade, uz opasku: “Ovo morate vidjeti!

  • Ako ga još niste imali priliku pogledati, potičem vas da to učinite odmah, jer samo prava kraljica može prihvatiti tako prestižnu nagradu na posve jedinstven način. Evo nekoliko manje poznatih činjenica o Aniti Mančić:

1. Anita je postigla zapaženo priznanje, dobitnica je 5 Sterijinih nagrada, uz statuetu “Ćuran”, nagradu “Ljubinka Bobić” i nagradu “Zoran Radmilović”. Nadalje, nositelj je odlike najmlađe dobitnice nagrade “Velika Žanka” kojom se odaje priznanje za izniman doprinos na području filmske, kazališne i televizijske umjetnosti. Uz to, sada je i cijenjena dobitnica “Dobričina prstena”.

  • 2. Dok su mnogi željeli pohađati Fakultet dramskih umjetnosti, Anita je isprva namjeravala diplomirati arhitekturu; no naposljetku se odlučila za glumački ispit koji je uspješno položila. Bila je dio klase koja je uključivala značajne ličnosti poput Nikole Koje, Uliksa Fehmiua i Vjere Mujović.

3. 2001. godine nakon duže veze ušla je u brak s grafičkim dizajnerom Bojanom Dedićem. Par je javno raspravljao o svojoj želji za djecom i više od desetljeća pokušavao je začeti.

BONUS TEKST:

Kadaif je tradicionalni desert koji se koristi u mnogim zemljama Balkana, Bliskog istoka i Mediterana. Priprema se od specifičnog testa, koje podseća na tanku nit, i često se koristi u kombinaciji sa raznim vrstama orašastih plodova, sirupima i začinima. Evo nekoliko zanimljivosti o kadaifu:

Poreklo: Kadaif je poreklom iz Bliskog istoka, a ime potiče od arapske reči “qada’if”, što znači “u obliku niti”. Iako je postao popularan širom Balkana i u drugim delovima sveta, smatra se da je nastao u arapskom svetu.

Sastav testa: Osnovni sastojak kadaifa je tanko, dugačko testo koje se slični špagetima ili nitima. Ovo testo se pravi od pšeničnog brašna, vode i jaja, a karakteristična je njegova dugačka, nitasta struktura koja se dobija specijalnim metodama pravljenja testa. U današnje vreme, kadaif se često prodaje u gotovom obliku, a postoji i industrijska proizvodnja ovog testa.

Priprema: Kadaif se obično priprema tako da se tanko testo zamotava u rolnice ili složi u pleh, pa se puni sa orasima, pistaćima, lešnicima ili bademima. Nakon toga se sve peče do zlatno-smeđe boje, a zatim se prelije sa slatkim sirupom, obično od šećera, vode i limuna. Sirup može biti zaslađen i aromatizovan vanilom, ružinom vodicom ili narandžinom koricom.

Slatkoća i tekstura: Kadaif je poznat po svojoj sočnoj, ali hrskavoj teksturi. Nakon što se peče i prelije sirupom, dobija se divna ravnoteža između hrskavog i mekanog, dok slatki sirup dodaje bogatstvo i bogat ukus.

Varijacije: Postoje mnoge regionalne varijante kadaifa. Na Balkanu, kadaif se često pravi sa orasima i sirupom, dok u nekim arapskim zemljama može da sadrži i druge vrste punjenja, kao što su kremasti filovi sa mlekom, sirni filovi (kao što je u slučaju poznatog “kadaifa sa sirom”) ili čak voćni filovi.

Popularnost u različitim zemljama: Kadaif je popularan u Turskoj, gde je poznat kao kadayif, u Grčkoj (kao kadaifi), u Libanu, Siriji i Egiptu. U Turskoj i na Balkanu često se poslužuje kao deo svečanih obroka i uz kafu, a u nekim zemljama se čak smatra specijalitetom za praznične prilike.

Društvena važnost: Kadaif, kao i mnogi drugi deserti u regionu, često se priprema za posebne događaje, svadbe, velike proslave i verske praznike. U Turskoj i drugim zemljama Bliskog istoka, pripremanje kadaifa je često povezano sa gostoljubivošću, jer domaćinima pruža priliku da ugoste goste sa slatkim, bogatim desertom.

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -