Nažalost, brojni su slučajevi u kojima su psi napadali jedinke, što je u pravilu rezultiralo težim posljedicama. Ovo naglašava nužnost razumijevanja kako se skloniti ako se dogodi slična situacija. U nastavku su navedene preporuke stručnjaka i kinoloških službenika o metodama sprječavanja napada životinja. Korisno je zadržati prisebnost jer očnjaci, kao i druge životinje, imaju sposobnost uočiti ljudski strah.
Naravno, održavanje smirenosti može biti prilično teško kada se suočite s agresivnim psom. U početku je bitno izbjegavati vikanje, mlataranje rukama ili pokušaj bijega. Ovakvo ponašanje pokazat će vaš strah i tjeskobu, što će psu poslati snažan signal koji može dovesti do napada. Smanjite brzinu.
- Ako vam pas prijeđe put dok trčite, odmah prestanite. Postupno se pomaknite u stranu i nastavite sporijim tempom, zadržavajući psa u vašem perifernom vidnom polju. Alternativno, preporuča se stati, ostati miran i dopustiti rukama da se opuste uz tijelo. Ova metoda spriječit će vas da privučete pažnju životinje. Izbjegavajte izravan fizički kontakt sa životinjom.
Uspostavljanje ovog kontakta sa psom može povećati njegovu agresiju, jer životinja vjeruje da je pogled oblik opasnosti, stoga će ona prva udariti. Umjesto toga, održavajte periferni vid prateći pseći trag. Ova metoda će psu olakšati prepoznavanje vas kao potencijalne prijetnje, što će povećati vjerojatnost da će jednostavno proći pored vas. Usmjerite pažnju psa. U ovom slučaju, svi dostupni resursi mogu to učinkovito postići. Dajte svom psu cipelu, bocu ili ruksak – sve što može razbiti.
- Dok je životinja još uključena, možete napraviti korak unatrag i tako izbjeći moguće posljedice. Neka životinja preuzme naredbu. Ako pas nastavi ispoljavati agresiju, pogledajte prema njemu i zadržite blago odvratan pogled, a zatim mu uputite da ode.
U ovom trenutku važno je da vaš glas ostane snažan i samouvjeren, ali ne smijete djelovati zastrašujuće ili agresivno. Učinkovite naredbe uključuju “Ne!” i “Povratak!” u kombinaciji s određenom visinom tona. Nakon što slijedi ove naredbe, pas će doživjeti vašu prisutnost, osjetiti strah i zatim se distancirati.
BONUS TEKST:
Botanička klasifikacija: Paprika pripada porodici Solanaceae i rodu Capsicum. Iako se često koristi kao povrće, paprika je zapravo voće, jer sadrži seme i razvija se iz cveta biljke.
Vrste paprike: Postoji mnogo vrsta paprika, uključujući slatke, ljute i začinske. Među najpoznatijim su crvena, zelena, žuta i narandžasta paprika. Paprike mogu biti ljute ili blage, u zavisnosti od vrste i količine kapsaicina (hemikalija koja izaziva ljutinu) koju sadrže.
Poreklo: Paprika potiče iz centralne i Južne Amerike, gde je bila poznata i korišćena hiljadama godina pre nego što je donesena u Evropu i ostale delove sveta nakon Kolumbovih istraživanja.
Ljutost i kapsaicin: Ljute paprike sadrže kapsaicin, koji je odgovoran za njihovu ljutinu. Količina kapsaicina varira među vrstama, a najpoznatije ljute vrste paprike uključuju habanero, jalapeño, serrano, i caribbean red. Ljutost se meri Scovilleovom skalom, koja rangira paprike prema količini kapsaicina.
Zdravstvene koristi: Paprike su izuzetno bogate vitaminima, posebno vitaminom C, koji je važan za jačanje imunološkog sistema, zdravlje kože i zaceljivanje rana. Takođe sadrže vitamine A, B6 i E, kao i mineralne elemente poput kalijuma i magnezijuma.
Antioxidanti: Paprike, naročito crvene, sadrže visok nivo antioksidanata poput likopena i beta-karotena, koji pomažu u zaštiti organizma od oksidativnog stresa i bolesti. Ovi spojevi imaju i antiinflamatorna svojstva.
Nutritionalni profil: Paprike su niskokalorične, a bogate vlaknima, što ih čini korisnim za probavu i održavanje zdrave telesne mase. Takođe, imaju visok sadržaj vode, što doprinosi hidrataciji organizma.
U kulinarstvu: Paprike se koriste na razne načine u kulinarstvu – sveže, pečene, pržene, u salatama, supama, kao začin ili kao sastojak u različitim jelima. Sušene i samlevene, paprika se često koristi kao začin (npr. crvena paprika, koja je osnova za mnoge začinske mešavine).