Kako je jutros moja besprijekorna gospođica White?
Letty stisne zube da suspregne srdžbu prema tom muškarcu, koji očito nema pojma koliko su bolne za njeno srce takve riječi izgovorene s tolikom veselošću.
Možda je nehajan pozdrav njenog šefa značio da je proveo krajnje ugodnu noć sa svojom najnovijom simpatijom.
Glas mu je odzvanjao muževnim zadovoljstvom, a njegov razdragan ton naglašavao je činjenicu da Letty nije tip žene koju bi on dovukao u svoj krevet, ma koliko ugodno bilo raditi s njom.
Besprijekorne ga žene nisu uzbuđivale.
Kad bi njene dojke uspjele ispuniti tek četvrtinu grudnjaka, onda bije mogao smatrati spolno privlačnom, pomisli Letty, nacrtavši smiješak na licu i okrenuvši se tom lovcu na žene, koji ju
je zaposlio kao pametnu i vještu tajnicu.
– Dobro jutro, gospodine – šapne ona blagim glasom.
Tyler Hanks je bio klasični prototip privlačnog muškarca.
Visok, smeđokos, a k tome još s mozgom za poslove i karizmom koja osvaja sve ljude. Bile su mu trideset četiri godine, bio je pun života i uživao je zaslužen ugled izvrsnog pravnog posrednika u estradnom svijetu. To je bila prednost koja mu je pomogla da postane najtraženiji neženja u visokom društvu Sydneyja.
– Gospodine? – odgovori on, podignuvši crne obrve.
– Niste li me vi prvi pozdravili službeno, oslovivši me s gospođica White? – naglasi ona, pogledavši ga iskosa.
– Kraljica spremnog odgovora je opet pobijedila. Kako bih se zabavljao bez tebe, Letty?- odgovori joj on, smijući se, a plave su mu oči razdragano zaiskrile.
