U današnje vrijeme se sve veći broj muškaraca sa naših prostora koji nisu uspjeli da stvore porodicu i nađu ženu za brak, odlučuje za ugovaranje ženidbe sa djevojkama iz Albanije.
U mirnom selu u blizini Višegrada, priroda i tradicija su u skladu s protokom vremena, no unatoč tome, život je često tih, ali pun poteškoća. Među nekolicinom onih koji su odabrali živjeti u njihovom domu je i mladić po imenu Darko Stjepanović.
Mnogi mladi ljudi odlučuju se napustiti svoje domove kako bi tražili posao ili bolji život, ali Darko se susreo s drugačijim problemom: nedostatkom mladih žena koje bi dijelile njegovu životnu filozofiju u tom kraju. U pokušaju da osnuje obitelj, njegov pogled je putovao preko granice, dosežući i Albaniju.
Ono što se činilo kao čudna potraga za radošću ubrzo je postala priča koja je usadila neke. Njegov izbor doveo je do zbunjenosti, ali je na kraju rezultirao smjelim i potpuno ispunjavajućim skokom. Prvi susret s budućom suprugom bio je stidljiv, gotovo neugodan, jer Darko nije znao koliko će brzo ovo postati trajna veza. Prvo dvoje upoznali su se u Albaniji, na mjestu koje je bilo nepoznato i njemu i njoj, ali nešto se dogodilo među njima što je dovelo do dublje povezanosti od pukog ležernog poznanstva.
Ljubav se rodila iz spontanog događaja, bez ikakvih značajnih riječi, ali s brzim povezivanjem koje je postalo zajedničko. Darko se prisjeća kako je sve počelo malom razmjenom fotografija i nekoliko kratkih razgovora. Ubrzo su dogovorili dogovor, a zatim i vjenčanje. Nije mu bilo dopušteno čak ni držati svoju buduću suprugu bez odobrenja obitelji – tek slučajan susret u zlatarnici bio je trenutak koji je pokrenuo njihovo druženje.
Međutim, to je ipak bilo dovoljno da oboje prepoznaju da među njima postoji iskren i plemenit odnos. Zajedno su započeli prve korake života u Paočićima, selu koje je dotad bilo uobičajeno tiho. Izgled mlade Albanke izazvao je zanimanje mještana, koji nisu htjeli skrivati svoje sumnje, ali i zbunjenost. Pitali su se kako će se prilagoditi novom prebivalištu, daleko od obitelji i uobičajenog ponašanja, te hoće li prihvatiti jednostavan život na selu.
Međutim, njihove sumnje su brzo otklonjene. Susjedi su rekli da je mladenka odmah pokazala da je spremna poduzeti bilo kakvu akciju kako bi se prilagodila. Njena vrijednost, skromnost i odanost brzo su zadovoljile i najstrože suce. Stalno se smiješeći, pozdravljala je starije osobe, pomagala im u zadacima, pa čak i sudjelovala u mužnji krava na mljekari. Bez oklijevanja je bila spremna musti krave. Mnogi su vjerovali da je to pravo čudo – kao da je oduvijek bila povezana s ovim planinama.
- Ni njezin jezik ni običaji nisu bili protivnici. Prvih nekoliko mjeseci Darko i njegova odabrana partnerica oslanjali su se na rječnike i geste. Govorili su različitim jezicima, ali su se mogli sporazumijevati emocijama. To je pokazalo da istinska strast i otvorenost uvijek imaju svoj put, pa je mladenka naučila srpske tradicije, sudjelovala u zajednici i s vremenom im se posvetila.
Portal Stil Kurir donosi priču Darka iz Višegrada, opisujući kako je njegova supruga iz Albanije postala popularna osoba među svojim biračima. Kao medij koji često izvještava o neobičnim, ali dirljivim pričama iz naše regije, Stil je ovaj događaj smatrao primjerom ljubavi koja nema kulturna ili jezična ograničenja. Ove životne priče, rekli su, služe kao upozorenje da je obitelj najvažniji izvor zajednice, a solidarnost i razumijevanje ključevi opstanka malih zajednica.
Na kraju, kako se bolje upoznavala s novim jezikom i kulturom, njihova komunikacija postala je instinktivna. Danas su prepreke koje uključuju kulturu ili ponašanje postale sastavni dio ugodnih priča koje se prisjećaju. Njihova ljubav je mladenačka, ali snažna i iskrena, a male promjene povećavaju njezinu snagu. Darko se našalio da imaju jednostavno rješenje za neke od “teških” problema – poput zabrane kave i cigareta, dok je rakija i dalje dopuštena u umjerenim količinama.
U duhu međusobnog poštovanja i razumijevanja. Podaci objavljeni na web stranici Jagodina Danas pokazuju da se što više muškaraca odlučuje oženiti Albankama iz istih razloga zbog kojih se Darko odlučio za to, naime, nedostatka žena u ruralnim područjima Srbije i Bosne i Hercegovine.
Portal navodi da su ovakve vrste brakova prvenstveno uspješne, jer obje strane pokušavaju održati ono što su s mukom stekle – ljubav i obitelj. Njihova priča tako je postala više od osobne radosti – predstavljala je nade sela koje se borilo protiv zaborava. Prisutnost snažne, odlučne žene ojačala je vjeru u život i potencijal za uspjeh mjesta koje je prethodno doživjelo emigraciju i starenje stanovništva.
Danas se u Paočićima uči albanski jezik, ali stara srpska izreka kaže da je domaćin onaj kojeg treba poštovati i priznati. Izvor 3 (RTV Herceg): Lokalna televizija RTV Herceg iz Višegrada također je izvještavala o ljubavnoj priči ovog mladog bračnog para, fokusirajući se na vrijednost kulturne razmjene i skladnog suživota. Raspravljaju o priči Darka i njegove supruge kao primjeru načina na koji se tradicija može održati u novim situacijama i kako osobni odnos između Srbina i Albanca može biti sredstvo za izgradnju pozitivnije budućnosti za obje zajednice, čak i u najudaljenijim selima.
U konačnici, njihov svakodnevni život karakterizira sreća. To dokazuje jednostavna činjenica da su iskreni, otvoreni i jednostavni. Danas Darko i njegova supruga žive u svom skromnom domu, oboje rade i imaju priču koja nadahnjuje vjeru u ljubav, kao i u čovječanstvo. Njihov sklad nadahnjuje i podsjeća nas da se istinske vrijednosti ne nalaze u bogatstvu ili luksuzu, već se temelje na poštovanju, radu i zajedništvu. Paočićeva naracija stoga služi kao metafora da ljubav ne traži savršenstvo, već potiče put koji je nepoznat, ali vrijedan jer se vraća kući.