Temeljna zdravstvena procjena jedne od najstarijih osoba u povijesti, Marije Branyas, sugerira da je jedan od razloga njezine dugovječnosti – doživjela je čak 117 godina – bio iznimno “mlad” genom. Neke od njezinih rijetkih genetskih varijanti povezane su s dugovječnošću, imunološkom funkcijom te zdravim srcem i mozgom. Znanstvenici u Španjolskoj navode da sada koriste ta otkrića kako bi „pružili novi uvid u biologiju ljudskog starenja, predlažući biomarkere za zdravo starenje i potencijalne strategije za produljenje očekivanog životnog vijeka“, prenosi Science Alert.
Rezultati nove analize temelje se na uzorcima krvi, sline, urina i stolice koje je Branyas dobrovoljno dala prije svoje smrti 2024. godine, kada je bila najstarija živuća osoba na svijetu. Prema timu koji su vodili znanstvenici s Instituta za istraživanje leukemije „Josep Carreras“ u Barceloni, Branyas je imala stanice koje su se „ponašale“ kao da su znatno mlađe od njezine kronološke dobi. Nadživjela je prosječni životni vijek žena u svojoj rodnoj Kataloniji za više od 30 godina.
I u svojoj dubokoj starosti, Branyas je bila dobrog zdravlja, tvrde znanstvenici – imala je izvrsno kardiovaskularno zdravlje i vrlo nisku razinu upalnih procesa. Unatoč poznim godinama, njezin imunološki sustav i crijevni mikrobiom pokazivali su obilježja znatno mlađih osoba. Također je imala iznimno niske razine „lošeg“ kolesterola i triglicerida te vrlo visoke razine „dobrog“ kolesterola. Svi ti faktori mogli bi objasniti njezino izvanredno zdravlje i iznimnu dugovječnost.
Kombinacija genetskih i okolišnih čimbenika
Branyas je živjela mentalno, društveno i fizički aktivnim životom, ali imala je i sreću s genetikom. Iako je mediteranska prehrana bogata jogurtom možda igrala ulogu u njezinu dugom životu, ekstremna dugovječnost najvjerojatnije je rezultat kombinacije širokog spektra genetskih i okolišnih čimbenika. Zanimljivo je da su znanstvenici primijetili „veliku eroziju“ u Marijinim telomerima – zaštitnim strukturama na krajevima kromosoma.
Telomeri štite naš genetski materijal, a njihova kraća duljina povezuje se s većim rizikom od smrtnosti. No, novija istraživanja sugeriraju da kod najstarijih osoba telomeri možda nisu pouzdan biomarker starenja. Zapravo, vrlo kratki telomeri možda su Mariji čak predstavljali prednost. Autori studije nagađaju da je kraći životni vijek njezinih stanica mogao spriječiti širenje raka.
„Slika koja proizlazi iz našeg istraživanja – iako se temelji na samo jednoj iznimnoj osobi – pokazuje da iznimna starost i loše zdravlje nisu nužno povezani“, pišu znanstvenici koje predvode epigenetičari Eloi Santos-Pujol i Aleix Noguera-Castells.
Biomarkeri izdvajaju pojedince
Istraživanje samo jedne osobe, posebice tako izuzetne kao što je Branyas, ograničeno je u pogledu zaključaka koje se može izvući za širu populaciju. Santos-Pujol, Noguera-Castells i njihove kolege u Španjolskoj priznaju da su potrebna veća istraživanja na većem broju ljudi kako bi se njihovi rezultati mogli primijeniti šire.
No, i veće studije koje uspoređuju iznimno dugovječne osobe s njihovim kratkovječnijim vršnjacima otkrile su biomarkere koji izdvajaju pojedince, uključujući jedinstvene osobine koje im mogu pomoći u otpornosti na bolesti. Stogodišnjaci su najbrže rastuća demografska skupina na svijetu, ali samo 1 od 10 osoba koja doživi 100 godina doživi i sljedeće desetljeće.
Slučaj Marije Branyas znanstvenicima je pružio rijetku priliku da prouče moguće puteve koji omogućuju ekstremno dug ljudski život. Studija je objavljena u časopisu Cell Reports Medicine.
izvor dnevno.hr
The post DNK analiza žene stare 117 godina otkrila pravu tajnu dugovječnosti appeared first on Zdravlje priroda.