Prema pravoslavnom kalendaru vjernici danas proslavljaju veliki praznik a za njega se vežu neka drevna narodna vjerovanja i običaji koje je potrebno ispoštovati da bi vam sve bilo kako treba.
Ovaj dan podsjeća na tradicije i događaje koji su tijekom vremena povećali vjeru u vođu nebeske vojske, zagovornika pravde i iscjelitelja. Jedna od najznačajnijih fatamorgana vezanih uz svece dogodila se u Laodiceji, oko 300. godine. Legenda kaže da je jedan poganin imao kćer koja je bila gluha i nijema. Iako nije bio kršćanin, u snu mu se ukazao arkanđeo Mihael. Poruka je bila izravna: kći se treba čuvati na izvoru koji nosi njegovo ime. Otac je čuo glas svoga sna, doveo je djevojku na izvor i umio joj lice.
- U trenu se dogodilo nevjerojatno – govorila je i svjedočila. Zahvalni otac i kći tada su prihvatili kršćanstvo, na mjestu čuda sagrađena je crkva Svetog Mihovila Arkanđela, koja je i danas prisutna, to podsjeća na snagu vjere i Božju naklonost. Izvještaji o arkanđelu Mihaelu još uvijek se prepričavaju u kasnijim vremenima. Jedna od priča govori o obitelji koja je dugo pokušavala dobiti dijete. Kada su konačno dobili sina, njihova je radost bila zamračena – dječak je bio gluhonijem i imao je problema u razvoju. Pojedinci iz njihove okoline preporučivali su im da puste dijete, ali je njihova roditeljska privrženost bila intenzivnija.
Migrirali su na mirnije mjesto, blizu Minska, kako bi potražili novi početak. Jednog dana, dok je otac šetao s dječakom, dijete je otplutalo u rijeku. Otac ga je izvukao, bojeći se da će izgubiti jedinu imovinu koju je imao. Nakon toga – čudo. Dječakov glas je prvi put počeo izlaziti iz njegovih usta, kao i novi zvuk. Muž se vratio u kuću, objavljujući svojoj ženi da im se upravo dogodilo ono što su godinama molili. Roditelji su dječaka nazvali Mikhail, vjerovali su da će ga ovaj svetac čuvati tijekom cijelog života. Tek su kasnije prepoznali da je tok rijeke posvećen arkanđelu Mihaelu. Za njih to nije bilo slučajno, već znak da je spas njihovog djeteta njegovim posredovanjem.
Ova se pripovijest i danas pamti kao primjer snage vjere i nade. Prema crkvenoj tradiciji, arhanđeo Mihael je prvi koji je sudjelovao u borbi protiv tamnog duha. Njegovo ime ukazuje na “Onaj koji je sličan Bogu”, a to je značenje vjere za one koji vjeruju. Na grčkom riječ “archi” znači “prvi” ili “veliki”, dok “angelos” znači “glasnik”. Zbog toga se arhanđeo Mihael smatra vodećim anđelom nebeske vojske, zagovornikom čovječanstva i onim koji štiti od opasnosti tame. Tradicionalna religijska sikonografija često ga prikazuje s mačem ili kopljem, kao ratnika koji služi plemenitom cilju. Međutim, on nije samo borac, on je i iscjelitelj, branitelj, vodič i čuvar.
Zato ljudi koji mu vjeruju traže njegovu pomoć u pogledu zdravlja, zaštite od članova obitelji i mira. Na ovaj blagdan posebno se ističe pojam oprosta jer nam omogućuje da dobijemo Božju milost. Pojedinci vjeruju da će oni koji na ovaj dan oproste i mole imati najveći dar: zdravlje i blagostanje za sebe i svoje bližnje. U narodnoj tradiciji na području Balkana Arhanđel Mihajlo ima poseban značaj. U mnogim domovima čuva se njegova slika, pred kojom se izvode ceremonije za pomoć u teškim vremenima. Priče o nevjerojatnim događajima, poput priče o Laodiceji ili potoka u blizini Mincina, pokazuju stupanj do kojeg su ljudi uvjereni u njegovu moć.
Mnogi smatraju da ovo nije samo priča o crkvi, već konkretna činjenica koja pruža utjehu. Danas, u svijetu u kojem često prevladava osjećaj nesigurnosti i poteškoća s nevidljivim problemima, svetkovina arkanđela Mihaela primjer je vjere i nade koja ne jenjava. Njegov primjer pokazuje da iu najtežim situacijama postoji snaga koja nas štiti, ako s pouzdanjem tražimo molitvu i oprost. Današnji vjernici ne posjećuju crkvu samo kako bi obilježili događaje iz prošlosti. Pale svijeće, ljube slike i mole se za oporavak svojih najmilijih, kao i za sposobnost da oproste onima koji su ih loše povrijedili. Jer to je poruka ovog blagdana: mir se ne postiže nasiljem, nego ljubavlju, razumijevanjem i praštanjem.
Kada se govori o nevjerojatnim podvizima arkanđela Mihaela, često se kaže da to nisu samo priče iz prošlih vremena, već molba svima nama da prepoznamo nevjerojatne stvari u vlastitom životu. Možda ne oduzimaju dah uvijek, ali postoje – u iscjeljenju, u opraštanju iu svakom novom danu koji imamo. Zato dan, 19. rujna, nije samo sjećanje na prošlost. Ovo je ujedno i poziv da otvorimo svoja srca i prihvatimo ideju da, bez obzira na poteškoće, postoji ruka koja nas podupire i štiti. Nevjerojatna priča o svetom arkanđelu Mihaelu živa je i danas, kroz vjeru, molitve i priče koje su se prenosile s koljena na koljeno, te priče pokazuju da božanska moć među ljudima nikada ne jenjava.