Neviđeno čudo u Turskoj: Pogledajte šta je izronilo iz reke nakon 70 godina, meštani u čudu gledaju i mole se!

Podeli objavu

Priroda ponekad iznenadi ljude na način koji ostavlja dubok trag u njihovim životima. Tako se nedavno u Turskoj ogodio prizor koji je istovremeno izazvao nevjericu.

U malom mjestu na jugu Turske dogodilo se nešto što je istovremeno iznenadilo i dirnulo mještane. Nakon izrazito sušne godine, voda u rezervoaru Sejhan povukla se na svega 16% kapaciteta, a na površinu je, prvi put nakon više od 70 godina, izronilo staro groblje sela Topalak.

To groblje bilo je potopljeno još pedesetih godina prošlog vijeka, kada je izgrađena velika brana na rijeci Sejhan. Cilj izgradnje bio je modernizacija regije: obezbijediti navodnjavanje za poljoprivredu i proizvodnju električne energije. Ipak, cijena tog napretka bila je visoka – potopljena su čitava naselja, plodna polja i sveta mjesta, uključujući i groblje na kojem su generacije Topalčana sahranjivale svoje najmilije.

  • Decenijama su te uspomene ležale skriveno pod vodom, a mnogi su vjerovali da nikada više neće ugledati svjetlost dana. Međutim, ovog ljeta, kada je suša pokazala svu svoju snagu, jezero se povuklo za više od pola kilometra, otkrivajući ono što je priroda skrivala više od pola vijeka.

Mještani su bili šokirani prizorom. Iz ispucale zemlje i mulja počeli su viriti nadgrobni spomenici, obrasli mahovinom i oštećeni vremenom. Iako su mnogi natpisi bili jedva čitljivi, sama činjenica da su ponovo dostupni ljudskim očima probudila je snažne emocije. Ljudi su dolazili da polože cvijeće, zapale svijeće i izgovore molitve koje decenijama nisu mogli.

Faruk Ajdin, lokalni ribar, opisao je trenutak riječima punim tuge i poštovanja: “Ove godine suša je bila najgora koju pamtimo. Voda se povukla i groblje je ponovo izronilo. Mi ribari osjećamo gubitke jer nema dovoljno vode i ribe, ali ono što se pojavilo ima sasvim drugo značenje. To su naši preci, to su uspomene. Kada smo ih ugledali, svi smo došli da se pomolimo. To je trenutak koji nas podsjeća koliko su priroda i ljudska sjećanja povezani.”

Slične osjećaje podijelila je i Neslihan Čam. Iako među grobovima nije bilo njenih najbližih, kaže da tamo počiva rodbina starijih generacija. “Kada su grobovi izronili, odmah smo otišli. To je osjećaj koji se riječima teško može opisati. Kada se voda vrati, oni opet nestanu. Ljudi čak koriste čamce da priđu i ostave molitvu. Kao da priroda na trenutak otvori vrata prošlosti, a onda ih ponovo zatvori.”

Ovaj događaj je više od lokalne zanimljivosti – on je podsjetnik na šire probleme klimatskih promjena. Suše u Turskoj posljednjih godina postaju sve češće i razornije. Poljoprivrednici gube usjeve, ribari ostaju bez prihoda, a cijele zajednice bore se s nestašicom vode. Izranjanje groblja, iako emotivno značajno, istovremeno je i simbol upozorenja: priroda pokazuje posljedice zanemarivanja njenog balansa.

  • Fotografije iz Adane, koje su prenijeli lokalni mediji, prikazuju nadgrobne spomenike koji vire iz suvog tla. Neki vide u tome jezivi prizor, dok drugi osjećaju spokoj i povezanost s prošlošću. U svakom slučaju, događaj je ostavio dubok trag na zajednicu i postao tema razgovora mnogo šire od same regije.

Za mještane, trenutak ponovnog susreta s grobovima svojih predaka bio je pun kontradiktornih osjećanja – tuga jer su ih vidjeli u takvim okolnostima, ali i ponos jer su mogli obnoviti vezu s korijenima. U njihovim očima, to je bio podsjetnik da nijedna sila, pa ni voda, ne može izbrisati ono što se prenosi u srcima i sjećanjima.

U širem smislu, priča o groblju kod Adane otvara pitanje odnosa ljudi i prirode. Brane su simbol napretka i razvoja, ali one istovremeno potapaju sela, domove i historiju. Kada se voda povukla, na svjetlo dana nisu izašli samo kameni spomenici, već i podsjetnik na žrtve modernizacije i cijenu koju su platili ljudi tih krajeva.

Za zajednicu Topalaka, ovo je bio poseban trenutak – spoj prošlosti i sadašnjosti, živih i mrtvih, čovjeka i prirode. Kada se jezero ponovo napuni, groblje će opet nestati pod površinom, ali uspomene na ovaj događaj ostat će duboko urezane u kolektivno pamćenje.

U konačnici, sve je počelo s sušom, ali završilo s podsjećanjem da priroda uvijek nađe način da čovjeka suoči s njegovom ranjivošću i podari mu priliku da se poveže s onim što je najvažnije – sjećanjem na svoje pretke.

Slične objave

Uzmite parče kartona i tempere i ispratite ove jednostavne korake: Za 15 minuta dobićete najslađe ukrase za jelku

U ovom članku Vam donosimo jednostavan vodič kako da od parčeta kartona i tempera napravite prelepe ukrase za jelku za samo 15 minuta. U nastavku saznajte korak-po-korak uputstva koja će Vašu prazničnu dekoraciju učiniti posebnom i kreativnom… U današnjem svetu koji je prepun komercijalnih proizvoda, uvek je lakše otići u prodavnicu i kupiti gotove ukrase […]

0vi Božićni užici uz kafe zaslužuju nagradu! Neverovatan desert za 5 minuta!

Ovi Božićni užici uz kafe zaslužuju nagradu! Neverovatan desert za 5 minuta! Zadovoljstvo mi je predstaviti svoj besprijekorni recept za prekrasne Nutella tartufe od kave, koji crpe inspiraciju iz omiljenog talijanskog tiramisua i ponovno su zamišljeni kao elegantna delicija veličine zalogaja. Ovi slatkiši predstavljaju smrznuto srce Nutelle obavijeno kremom od mascarponea s kavom i obloženo […]

Da li su intimni 0dnosi za osobe starije od 58 godina – 0vo je prava istina o kojoj se ne priča

U našem društvu postoji tišina, pa čak i svojevrsna stigma, kada se govori o intimnom životu osoba koje su prešle 58. godinu. Kao da s tim brojem na kalendaru nestaje potreba za bliskošću, strašću i fizičkom povezanošću. Međutim, znanstvene studije, iskustva brojnih parova i glasovi stručnjaka pokazuju potpuno suprotnu sliku – intimni odnosi ne samo […]

Drži jezik za zubima, i gledaj kako se problemi smanjuju – 0ve 4 stvari ne govori ni rodu rođenom

U svijetu gdje svi govore, rijetki slušaju. U vremenu kada je dijeljenje informacija postalo svakodnevna rutina, često zaboravljamo koliko nas riječi mogu koštati. Istina je – nevolje često ne dolaze od onoga što drugi rade, već od onoga što mi sami kažemo. I ne, ne samo neprijateljima. Ponekad nas najviše rani ono što smo podijelili […]

Odbijam da i dalje finansiram svoju odraslu kćerku — ja sam majka, a ne krava muzara.

Ja sam doktorica i samohrana majka. Imam samo jednu kćerku koju sam oduvijek razmazila i davala joj sve otkad sam se razvela. Sada je već odrasla žena i treba pronaći stabilan posao i voditi svoj život. Ali, ona i dalje traži novac i uvijek ga troši na beskorisne, luksuzne stvari.Za rođendan je izričito tražila sportski […]

Sama sam odgajala svoje blizance, ali kada su napunili šesnaest godina, rekli su da ne žele da razgovaraju sa mnom.

Sama sam odgajala svoje blizance, ali kada su napunili šesnaest godina, vratili su se s univerzitetskog programa i rekli da ne žele imati nikakav kontakt sa mnom. Kad sam imala sedamnaest godina i saznala da sam trudna, prvo što sam osjetila nije bio strah.Bio je to stid.Ne zbog djece — već tada sam ih voljela, […]
- Advertisement -