Iako je njegova smrt potresla mnoge, automobili koje je pažljivo birao i održavao nisu nestali oni i dalje pripadaju njegovoj porodiciSaša Popović bio je poznat po svojoj strasti prema luksuznim automobilima, a njegov vozni park bio je procenjen na oko milion evra.
Iako je njegova smrt potresla mnoge, automobili koje je posjedovao nisu prodavani, već su ostali u vlasništvu njegove porodice, čime je očuvana povezanost s njegovim naslijeđem. Mnogi su spekulisali da je njegova supruga Suzana Jovanović prodala dijelove vozila, ali to nije tačno. Svi automobili su i dalje u posjedu porodice, što potvrđuje i Zoran Ružić, učesnik popularnog muzičkog takmičenja, koji je imao priliku da servisira neke od Sašinih vozila.
- Zoran je ispričao da je prvi put upoznao Sašu u Beču, kada je došao u servis gdje je radio. Njegova iskustva s automobilima pokojnog Popovića nisu bila samo profesionalna – ona su nosila i snažnu emocionalnu vrijednost. Ferari koji je Saša posjedovao opisao je kao limitiran model, unikatan i personalizovan, s detaljima koje je Saša sam želio. Zoran je naglasio da takav automobil nije za svakoga, te da svaki detalj nosi uspomene na Sašu, čineći vozilo ne samo skupocjenim, već i simboličnim.
Vozni park Saše Popovića bio je raznovrstan. U njemu su se nalazili smart automobil za gradsku vožnju, vrijedan oko 10.000 evra, BMW i8 čija je cijena bila 150.000 evra, Mercedes GL 350 procijenjen na 67.000 evra, te Mercedes ML 320, vrijedan oko 10.000 evra. Osim ovih modela, posjedovao je i dva električna BMW vozila, čija ukupna vrijednost približno iznosi 200.000 evra. Svaki automobil nije bio samo sredstvo prevoza, već i izraz Sašine ličnosti i ljubavi prema automobilima s karakterom i prestižem.
Kada se govori o luksuznim automobilima, često se misli na imovinu i materijalnu vrijednost, ali u slučaju Saše Popovića, oni nose i emotivnu težinu. Svako vozilo predstavlja uspomenu na njegov život, strasti i stil, što dodatno objašnjava zašto porodica nije željela prodavati ih nakon njegove smrti. Suzana Jovanović je, prema riječima Zorana Ružića, omogućila da profesionalci poput njega mogu upravljati i servisirati ove posebne automobile, čime je sačuvala ne samo materijalnu, već i emotivnu vrijednost svakog vozila.
- Osim luksuznih i skupocjenih automobila, Saša je imao i praktičnije modele za svakodnevnu upotrebu, poput smarta, što pokazuje njegovu raznovrsnost interesa i prilagodljivost različitim situacijama. U isto vrijeme, njegova strast prema ekskluzivnim i rijetkim modelima, poput BMW i8 ili Ferarija, odražava njegovu želju za prestižom i vrhunskim kvalitetom, ali i estetski senzibilitet koji je bio dio njegovog identiteta.
Limitirane serije automobila koje je posjedovao, uključujući i Ferari, pokazuju koliko je pažnje pridavao detaljima i personalizaciji. Svaki automobil je bio pažljivo odabran, s posebnim značajem, čime je vozni park poprimio karakter lične galerije – mjesto gdje svaki model ima svoju priču i mjesto u Sašinom životu. Zoran je posebno istakao da je zahvalan Suzani što je omogućila da automobil ostane u rukama onih koji ga cijene i razumiju njegovu vrijednost, jer za njega Ferari nije samo vozilo, već simbol sjećanja i emocija.
Priča o Sašinom voznom parku ne govori samo o bogatstvu ili luksuzu, već i o načinima na koje materijalni objekti mogu zadržati emocionalnu povezanost s ljudima koji su ih posjedovali. Porodica je odlučila zadržati sva vozila, čuvajući tako dio njegovog naslijeđa i omogućavajući sjećanjima da žive kroz ove jedinstvene automobile. Svaki model, od praktičnih do ekskluzivnih, ima svoju priču, a ukupna vrijednost voznog parka, procijenjena na milion evra, dodatno naglašava koliko je Saša cijenio vrhunske i rijetke automobile.
Na kraju, vozni park Saše Popovića ostaje simbol njegove strasti, prestiža i pažnje prema detaljima. Automobili nisu samo predmeti ili sredstva za transport, već su postali dijelom naslijeđa koje porodica pažljivo čuva, kao izraz ljubavi i poštovanja prema čovjeku koji je ih odabrao i volio. Ovaj slučaj pokazuje kako luksuzni automobili mogu biti više od imovine – oni mogu biti emotivni most između prošlih uspomena i sadašnjeg vremena, očuvani kroz pažnju i odgovornost onih koji su ih voljeli i razumjeli