Sveti Pantelejmon, u srpskom narodu često nazivan i Sveti Pantelija, jedan je od najpoštovanijih svetitelja u hrišćanskoj tradiciji. Štovan je u pravoslavnoj, rimokatoličkoj i anglikanskoj crkvi, a glas o njegovim iscjeliteljskim moćima proširio se širom svijeta.
Prema predanju, rođen je u gradu Nikomidi (današnji Izmit u Turskoj). Otac mu je bio bogati neznabožac Evstorgije, dok mu je majka, Evula, bila hrišćanka koja ga je od malena učila vjeri i dobroti.
U mladosti je Pantelejmon pohađao gramatičku školu, gdje je sticao znanja iz svjetovnih nauka. Potom je učio liječničku vještinu od poznatog ljekara Efrosina, čiji je pomoćnik postao i pratio ga u radu. Kroz praksu i lično iskustvo, ne samo da je usavršio medicinsko znanje, nego je i sve više jačao u hrišćanskoj vjeri. Smatrao je da njegovo znanje ne treba služiti samo za sticanje bogatstva, već prvenstveno za pomaganje ljudima i olakšavanje patnji bolesnih.
Njegov život i djelo brzo su postali poznati. Mošti Svetog Pantelejmona danas se čuvaju na više mjesta, a posebno se poštuje njegova glava koja se nalazi u ruskom manastiru Svetog Pantelejmona na Svetoj Gori. Dio njegovih moštiju čuva se i u manastiru Hilandar u Srbiji. Vjernici ga prizivaju u molitvama, naročito prilikom vodoosvećenja i jeleosvećenja, vjerujući u njegovu moć da izliječi i tijelo i dušu.
U narodnoj i crkvenoj tradiciji postoji posebna molitva Svetom Pantelejmonu, koju vjernici izgovaraju tražeći iscjeljenje od bolesti i oslobađanje od duhovnih slabosti. U toj molitvi se svetitelja moli da otkloni bolesti tijela, ali i rane i povrede koje izazivaju ljudske strasti. Spominju se duhovne slabosti poput ljenosti, raslabljenosti, privezanosti za materijalne stvari, zaboravnosti na duhovne obaveze, kao i gnevljivost, mržnja i zlopamćenje. Molitva dotiče i mnoge ljudske mane – od zavisti i gordosti, do neuzdržanja, slastoljublja i praznoslovlja.
- Vjernici se u molitvi obraćaju Svetom Pantelejmonu da izliječi njihove oči od grešnog gledanja, uši od slušanja ogovaranja i kleveta, ruke od neraspoloženja za molitvu i davanje milostinje, noge od nevoljnosti da idu u crkvu. Posebno se naglašava potreba da se jezik oslobodi brbljanja, osuđivanja i nemarnog izgovaranja molitvi. Molitva prepoznaje da čovjek može biti bolestan “od glave do pete” – ne samo fizički, nego i u razumu, volji, pamćenju i mašti.
U njoj se iskreno priznaje da je čovjek često sklon zaboravljanju svojih grešaka, dok istovremeno pamti uvrede drugih. Upozorava se i na opasnost od uobrazilje koja zanemaruje misao o smrti, večnom životu, gnev Božiji i Hristova stradanja. U tim riječima vjernici nalaze podsjetnik na prolaznost života i važnost stalnog duhovnog buđenja.
Na kraju molitve, vjernici mole da ih Sveti Pantelejmon ne ostavi u njihovoj grešnosti, nego da ih svojom ljubavlju i milošću iscijeli, kako bi mogli slaviti Presvetu Trojicu i Presvetu Bogorodicu. On se naziva Isceliteljem besplatnim, Ljekarom ispunjenim ljubavlju i slugom Majke Božije, koji svoj život posvećuje pomaganju bolesnima. Vjernici vjeruju da, posredstvom njegove blagodati, mogu pronaći ne samo tjelesno ozdravljenje, nego i mir duše.
Lik i djelo Svetog Pantelejmona predstavljaju spoj ljekarskog umijeća i duhovnog poziva. On je primjer čovjeka koji svoje talente koristi nesebično, bez traženja nagrade, s ciljem da pomogne onima u nevolji. Njegova priča podsjeća da je prava snaga u dobroti, poniznosti i saosjećanju, te da su ljubav prema bližnjem i vjernost Bogu najveći darovi koje čovjek može ponuditi svijetu.
Danas, vijekovima nakon njegovog života, Sveti Pantelejmon i dalje ima posebno mjesto u srcima vjernika. Mnogi svjedoče o čudesnim iscjeljenjima nakon molitve njemu, a crkve i manastiri posvećeni njemu okupljaju hodočasnike iz raznih krajeva svijeta. Njegovo ime se izgovara s poštovanjem, a molitva koju vjernici upućuju kroz stoljeća ostaje snažan podsjetnik da i u najtežim trenucima čovjek može pronaći nadu i snagu – ako se obrati s vjerom i iskrenim srcem.