Iako je nekada bio prisutan u gotovo svakom dvorištu, danas se rijetko spominje, a još rjeđe koristi, uprkos brojnim zdravstvenim koristima koje nudi
Dud, poznat i kao murva, jedno je od onih voća koje su pomalo zaboravljena, ali su zbog svojih svojstava i ukusa itekako vrijedna pažnje. Raste u prirodi, ali se često sadi i pojedinačno u dvorištima, vrtovima ili uz puteve. U našim krajevima susrećemo tri glavne vrste duda – crni, crveni i bijeli, dok je u svijetu poznato oko stotinu različitih sorti. Od svih njih, crni dud se izdvaja po svojoj intenzivnoj aromi i bogatom okusu.
Ova biljka pripada porodici Morus, a njezino drvo je listopadno. Zanimljivo je da se lišće ovog drveta koristi kao glavna hrana za dudovog svilca, insekta koji se koristi u proizvodnji prirodne svile. Već u doba antičkog Rima, poznati pjesnik Vergilije spominje dud kao biljku koja „pametan“ jer zadnja pušta pupoljke, čekajući da se potpuno smiri hladno vrijeme. To ga čini otpornim na proljetne mrazeve.
U dolini Neretve, drvo duda se nekada koristilo za izradu bačvi, jer je bilo cijenjeno zbog svoje čvrstoće. Osim toga, ovo stablo se od davnina uzgaja i zbog svile.
- Nutritivna vrijednost duda je izuzetna. Plodovi sadrže brojne organske kiseline, poput limunske i jabučne, kao i vitamine – naročito C, B, K, A i E. Pored toga, obiluju mineralima poput željeza, kalija, mangana i magnezija, te su bogat izvor pektina i antioksidansa, među kojima se izdvaja antocijanin, snažan saveznik u borbi protiv slobodnih radikala.
Zbog svog sastava, dud se danas sve češće ubraja u kategoriju superhrane, jer doprinosi usporavanju procesa starenja i koristi se u prevenciji i tretiranju brojnih zdravstvenih problema. U ljekovite svrhe ne koriste se samo plodovi, već i listovi te kora drveta.
Crni dud je najpoznatiji po svojim medicinskim svojstvima. U narodnoj medicini koristi se kod infekcija mokraćnih puteva, bolesti usne šupljine, upala grla, kao i kod epilepsije, nesanice, depresije, pa čak i kod ugriza insekata i zmija. Nezreli plodovi mogu pomoći kod proljeva, dok zreli imaju blago laksativno djelovanje. Njihov sok potiče iskašljavanje, znojenje i mokrenje, a koristi se i za ispiranje usne šupljine kod upala.
Posebno vrijedi istaknuti listove crnog duda, koji su poznati po svom hipoglikemijskom djelovanju, odnosno snižavanju razine šećera u krvi, zbog čega se često nalaze u čajevima za dijabetes.
S druge strane, bijeli dud nalazi široku primjenu u kozmetici. Njegovi ekstrakti često se koriste u preparatima za izbjeljivanje kože, uklanjanje pjega i mrlja, te u borbi protiv starenja kože. Posebno su popularni u tretmanima za osjetljivo područje oko očiju, kao i za tonizaciju kože lica. U medicinske svrhe djeluje slično kao crni dud, ali su zabilježeni i efekti kod artritisa, slabosti organizma, te kao prirodni sedativ. Postoji i tvrdnja iz literature o njegovoj mogućoj pomoći kod tumora grla.
- Kora duda, naročito korijena, od davnina se koristi protiv crijevnih parazita, posebno trakavice. Također pomaže kod bolesti želuca i crijeva, dispepsije, te u slučajevima trovanja hranom, alkoholom ili gljivama. Prah od kore se koristi spolja, za brže zarastanje rana, dok se čaj od kore pije za snižavanje visokog krvnog pritiska.
Neka od glavnih ljekovitih svojstava duda uključuju: pomlađivanje organizma, izbacivanje parazita, regulaciju šećera u krvi, smanjenje rizika od degenerativnih bolesti, jačanje bubrega, čišćenje jetre, olakšavanje probave, poboljšanje krvne slike, te ublažavanje simptoma gripe i prehlade.
Plodovi duda se najčešće skupljaju tokom ljeta, dok se lišće bere u proljeće. Zbog svoje otpornosti na nametnike i bolesti, smatra se da je riječ o ekološki čistom voću. Bobice se mogu jesti svježe, sušiti, koristiti za pripremu sokova, džemova, sladoleda, umaka, pa i kao sastojak u raznim kolačima i desertima.
Za one koji imaju dijabetes, čaj od lišća crnog duda pravi se tako da se 50 grama lišća prelije s pola litre vrele vode i ostavi da stoji deset sati. Za sirup protiv vrućice i upala, kilogram bobica se potopi u pola litre vode s dodatkom jabučnog octa, a zatim se doda prirodni zaslađivač i kuha do željene gustoće.
Treba napomenuti da se s konzumacijom duda ne treba pretjerivati, jer može doći do probavnih smetnji pa čak i halucinacija ako se unosi u većim količinama