Ružica se posle 6 dana letovanja u Stavrosu udala za konobara Grka: “U braku smo 21 godinu, imamo 4 dece, ali postoji nepremostiv problem”

Podeli objavu

U današnjem članku ispričaćemo priču koja je na prvi pogled bajkovita, ali u sebi nosi i duboku životnu borbu. Letovanje koje je za Ružicu iz Srbije trebalo da bude samo kratak beg od svakodnevice, promenilo joj je život zauvek.

  • U grčkom primorskom mestu Stavros, Ružica je upoznala Harisa, lokalnog ugostitelja, i svega šest dana kasnije odlučila da se uda za njega. Iako je mnogima ta odluka delovala kao nepromišljena ludost, njihova ljubav je opstala više od dve decenije.

Ružicina priča počinje kao klasična romantična saga. Ona se tog leta našla u društvu prijateljica u jednom lokalnom kafiću, gde je Haris radio kao konobar. On je delimično govorio srpski jer su Srbi često bili njegovi gosti. Kako su večeri odmicale, njihovo upoznavanje je postajalo dublje. Nisu postojali mobilni telefoni kao danas, pa su se viđali i dogovarali uživo svakog dana. Njihova veza je rasla spontano, a kada je došao dan odlaska kući, Haris je došao da je isprati na stanicu. Međutim, autobus nije došao, pa je Ružica odlučila da ostane još jedan dan — i tako je njihova priča trajala već 21 godinu.

Danas, Ružica i Haris žive u Solunu, imaju četvoro dece i zajednički život ispunjen je i radošću i brojnim izazovima. Uprkos kritikama i osudama koje je Ružica tada dobijala, nikada nije zažalila što je sledila srce. Njihova ljubav nije bila savršena, ali je bila iskrena i izgrađena iz temelja. Ružica je naučila grčki jezik, uklopila se u lokalno društvo, radila i podizala decu uz Harisovu podršku. Njihova porodica je spoj dve kulture — u njihovom domu se poštuju i srpski i grčki običaji. Tako, na primer, slave slavu pečenjem prasetine, dok se za Uskrs farbaju crvena jaja.

Međutim, iza te idilične slike krije se i jedna velika borba. Najmlađi sin, Petros, rođen je sa razvojnim teškoćama koje zahtevaju stalnu pažnju, dodatne terapije i emocionalnu snagu cele porodice. Kada su shvatili da nešto nije u redu, njihov svet se preokrenuo. Prve reakcije bile su šok i poricanje, a zatim prihvatanje te nove realnosti. Ružica ističe koliko je sistem u Grčkoj nedovoljno razvijen za podršku porodicama poput njihove — nema dovoljno specijalizovanih ustanova, a društvena stigma dodatno otežava situaciju. Većinu obaveza i brige moraju sami da snose.

  • Ova teška situacija utiče i na njihov brak. Iako ljubav postoji, stres, briga i iscrpljenost menjaju njihov odnos. Haris je dobar otac i voli svoju decu, ali se drugačije nosi sa sinovim problemima. Ružica često oseća da on beži od stvarnosti dok je ona ta koja vodi sve borbe — zakazuje terapije, logopede, fizioterapije i komunicira sa institucijama. Nekadašnji spontani osmesi, zajednički izlazci i nežni zagrljaji sada su zamenjeni partnerstvom koje je više borba i misija nego romantična veza.

Ružica iskreno priznaje da je njihov odnos promenjen — između njih je sada „zid bola“ koji ne uspevaju da premoste, ali ljubav i dalje postoji. Ona ne traži sažaljenje, već razumevanje i podršku za roditelje dece sa posebnim potrebama. Ističe koliko je važno pričati o majkama koje svakodnevno balansiraju između terapija, stresa i društvenih osuda, a često zaborave da i same trebaju podršku i saosećanje.

Njena poruka je jasna i emotivna: voli svog sina svim srcem, bez obzira na sve teškoće, ali i majke ponekad treba da budu ohrabrene, da imaju priliku da zaplaču i da im neko kaže: „Bravo, izdržaćeš.“ Njena priča donosi glas jedne druge ljubavi — ne one idealizovane, filmske, već one stvarne, iscrpljene, ali duboko iskrene i bezuslovne.Ružica i Haris ostaju zajedno uprkos svim problemima. Možda nemaju rešenje za sve izazove, ali znaju jedno — da su porodica. Uprkos preprekama i različitim pogledima, njihova porodica se ne predaje, jer snaga porodice leži u zajedništvu i ljubavi koja traje kroz sve oluje života.

Ova priča osvetljava važnu temu o roditeljstvu dece sa posebnim potrebama, o prihvatanju i prilagođavanju, kao i o tome kako prava ljubav može opstati i u najtežim okolnostima. Ružicina hrabrost da podeli svoje iskustvo osnažuje mnoge i poziva na veće razumevanje i podršku za sve porodice koje prolaze kroz slične životne izazove.

Slične objave

Da li je ovo nešto najgroznije što je ikada pronađeno u hrani? Pogledajte šta su Šapčani pronašli u hlebu

Danas vam pišemo o slučaju koji se desio u Šapcu kada je porodica u kupljenom hljebu pronašla flaster što je kod njih izazvalo gađenje i šok a svoje otkriće su podijelili i na društvenim mrežama. Danas, s povećanim naglaskom na higijenu i kvalitetu hrane, javni događaj u lokalnoj trgovini mješovitom robom koji su potrošači dokumentirali […]

Krivio sam je 15 godina – istina iz njenog pisma me je oborila s nogu!

Ponekad se desi da ljudi koji su čitav život bliski kao što su to na primjer brat i sestra zbog nekih stvari i situacija prestanu da kontaktiraju i izgube svaku vezu a onda se slučajno otkrije prava istina. Upravo sam se spremala zatvoriti malu knjižaru u Portlandu kad je zazvonio telefonski poziv. Nepoznati broj telefona. […]

Dva mjeseca nakon što sam sahranila sina, njegova udovica je dovela drugog muškarca kući — ali nije znala šta je čeka

Izgubiti dijete je najveća bol na svijetu i to može potvrditi svaki roditelj koji je prošao kroz takvu tragičnu situaciju. Jedna neutješna majka je od svoje snahe nakon gubika sina doživjela šokantnu stvar. Miris jasmina i svježe zemlje često je prekrivao moj travnjak. Tijekom dugih, mirnih i kontemplativnih dana, taj je miris bio jedan od […]

“Pokušat ću da u najkraćim crtama 0pišem moj život, za mnoge tužan”

Život piše nepredvidive, često bolne stranice, iako bismo svi radije čitali one ljepše. Moja priča, ma kako teška bila, postala je dio mene. Nosim je kao neku čudnu kombinaciju ponosa, tuge i zahvalnosti, jer me oblikovala i odvela putem koji nikada nisam mogla zamisliti. U brak sam ušla sa vjerom da ću u njemu pronaći […]

Tajna koja je promenila cijelo selo…

U mnogim selima, noći su tihe, a vetar lagano prolazi kroz ulice, dodirujući stare kuće i dvorišta. Ipak, iza jednog dvorišta na ivici naselja, svake večeri se događala neobična scena. Starija žena, sa šezdeset godina života i iskustva, svakog dana je uzimala lopatu i kopa zemlju, stvarajući niz neravnih rupa u travnjaku. Tajne koje su […]

Kad nas 0ni koje spašavamo spašavaju nas

Jednog običnog dana zakoračila sam kući ranije nego inače. Nisam ni slutila da će to popodne zauvijek promijeniti moj pogled na prijateljstvo, zahvalnost i tihu snagu dobrote. Jer ponekad mislimo da mi spašavamo druge… a onda shvatimo da su oni, cijelo vrijeme, spašavali nas. Kako je sve počeloMoja najbolja prijateljica prolazila je kroz težak razvod. […]
- Advertisement -