U današnjem članku donosimo vam priču o jednom od najprepoznatljivijih glumaca sa naših prostora, koji je javnosti postao poznat kao Đura Palica, ali čije su lične borbe, greške i kajanja postali jednako poznati kao i njegove uloge.
- Branko Babović, nekada omiljeni humorista iz popularne emisije „Kursadžije“, danas više ne privlači pažnju zbog svoje glumačke karijere, već zbog iskrenih i potresnih ispovijesti o sopstvenom životu. Njegove riječi i priznanja izazivaju različite reakcije – od saosjećanja do osude – ali ono što ih čini upečatljivima jeste potpuna otvorenost i ogoljavanje pred publikom.
Babović otvoreno govori o borbi s alkoholizmom, propalom braku, kratkotrajnoj strastvenoj vezi s mlađom ženom, kao i osjećaju usamljenosti koji ga prati godinama. Njegova priča počinje upravo s alkoholom, kojeg ne pokušava da opravda niti sakrije. Naprotiv, naziva ga eliksirom života, ako se konzumira s mjerom. Uvjeren je da rakija nije porok, već dio svakodnevnog rituala, čak toliko važan da ga upoređuje s praksama velikana poput Nikole Tesle. Bez zadrške izjavljuje da je alkoholičar, ali da nije pijanac, što mnogi tumače kao pokušaj balansiranja između zavisnosti i samokontrole.
Iako priznaje da ponekad pretjera, Babović ne bježi od te realnosti. Njegova iskrenost razoružava, ali istovremeno izaziva i zabrinutost. U tom tonu nastavlja priču i o svom razvodu, koji je bio jedan od najtežih trenutaka u njegovom životu. Nakon više decenija provedenih u braku, napustio je suprugu zbog mnogo mlađe žene, vjerujući da je pronašao novu ljubav, snagu i inspiraciju. Veza s 28 godina mlađom partnerkom činila se kao novi početak, ali život je brzo pokazao svoje lice.
Ubrzo nakon početnog zanosa, njihova veza počinje da se raspada. Strast nije bila dovoljna da prevaziđe svakodnevne izazove i razlike koje su ih razdvajale. Sam glumac priznaje da je mislio da će emocije biti dovoljne, ali se ispostavilo da je bio previše siguran u opstanak tog odnosa. Govori o greškama koje su činili oboje, naglašavajući da žene trpe do određene granice, a kada pređu tu liniju – odlaze. U tom priznanju odjekuje duboka žalost i svjesnost o izgubljenim prilikama.
- Njegovo priznanje da često plače, tiho i bez svjedoka, otkriva ranjivost koju rijetko viđamo kod muškaraca javne scene. Smatra da suze ne znače slabost, već unutrašnje čišćenje. Danas živi povučenije, daleko od glamura, vozi se gradskim prevozom i traži mir među običnim ljudima. Tišina mu, kako kaže, prija više nego ikada. Proživio je sve – od svjetala reflektora do jednostavnog svakodnevnog života, i u toj jednostavnosti pronašao je svoje trenutno utočište.
Kada govori o bivšoj supruzi, čini to s poštovanjem. Iako više nisu zajedno, i dalje osjeća zahvalnost za godine koje su proveli skupa i za djecu koju su podigli. Kontakt postoji, ali nije čest. Ipak, priznaje da mu je žao što nisu bliži, jer zna koliko je značila u njegovom životu. Djeca su, kako kaže, najviše ispaštala zbog razvoda. Posebno mu je teško jer zna da je njegovo nevjerstvo bilo ključni razlog rastanka, a takve rane ne zarastaju lako. Ipak, trudi se da ostane prisutan kao otac i da nadoknadi što se može.
Danas Babović živi sam. Ne osjeća gorčinu, niti ogorčenost. Nema partnerku, a ljubav trenutno ne traži. Posao mu, kako sam priznaje, služi kao terapija i balans. Iako nije isključio mogućnost da jednog dana opet uđe u vezu, sada mu je ovakva tišina potrebna. U njegovim riječima se osjeća dublje pomirenje sa sobom, kao da je prošao put ispitivanja, padova i rasta – i stigao do tačke prihvatanja.
Priča Branka Babovića nije samo ispovijest o propalim ljubavima ili borbi s alkoholom, već o čovjeku koji ne bježi od svojih slabosti. U vremenu kada mnogi kriju stvarnost iza lažnih osmijeha, on bez maske govori o svojim padovima. Njegov glas je glas onih koji su izgubili, ali nisu prestali da se nadaju. Glas čovjeka koji zna koliko boli košta jedno pogrešno “da”, ali i koliko je hrabrosti potrebno da se to prizna. Iako nije više na sceni kao nekada, njegova istina odzvanja glasnije od svake replike koju je ikada izgovorio