
Oženjen sam sa svojom ženom, Em, već četiri godine. Pametna je, organizovana i uvek je bila iskrena u vezi sa svojim granicama. Od samog početka mi je rekla da joj ne prija da moja ćerka, Eni, ostaje kod nas duže vreme.
U početku sam to prihvatio. Rekla je da joj treba prostor, a Enin život je uglavnom bio sa njenom majkom. Ali duboko u sebi, nadao sam se da će se stvari s vremenom promeniti.
Nisu.
Svaki put kada bi moja bivša predložila da Enin vikend provede kod nas, Em bi našla razlog da to odbije. Previše posla. Nema dovoljno prostora. Nije pravo vreme. Na kraju sam prestao da je pitam.
Umesto toga, tužno sam izmišljao izgovore bivšoj: „Putujemo.“ „Em ima grip.“ „Stan se dezinfikuje.“ Bilo mi je neprijatno da lažem, ali još gore mi je bilo da se Eni oseti nepoželjno.
Iznenadna poseta sve je promenila.
Jednog dana, bez ikakve najave, bivša se pojavila na našem pragu s Eninim rancem.
„Moram hitno na put zbog posla,“ rekla je brzo. „Samo par dana. Nisam stigla da zovem. Eni je u redu s tim.“
Stajao sam ukopan, držeći vrata otvorena dok je Eni ušla s osmehom. Tada se Em vratila kući i kada ju je videla — sve je eksplodiralo.
Povukla me u kuhinju i tiho prosiktala: „Šta je ovo? Zašto je ona ovde?“ Pokušao sam da objasnim, da ublažim situaciju, ali bilo je kasno.
Kada je Em odbila da Eni ostane, moja bivša je pobesnela i viknula: „Kako možeš da odbiješ da pomogneš svojoj pastorki u trenutku potrebe?! Neverovatno!“ Pokušao sam da ostanem miran.
Mislio sam da ću uspeti da ubedim Em da bude fleksibilnija — bar na par dana. Mislio sam da će se predomisliti. Dao sam sve od sebe, ali sam proključao kada je rekla: „Eni ovde ne pripada i ne možeš samo tako da se pojavljuješ s njom kad ti padne na pamet. Pogotovo ne bez najave!“
Zatim je mojoj bivšoj rekla: „Ovo nije njen dom, niti tvoj. Ti imaš starateljstvo, i neću dozvoliti da nam ona preuzme prostor.“ Te reči su me pogodile kao maljem. Osetio sam stezanje u grudima, i bes koji više nisam mogao da kontrolišem.
„Kako možeš to da kažeš za MOJU ĆERKU i bivšu ženu?! Trebalo bi da budemo porodica!“ povikao sam. Taj trenutak je sve promenio.
Po prvi put sam shvatio da ovo nije samo neprijatnost — ovo je odbacivanje. Hteo sam da zaštitim Enu, ali sada sam morao da se suočim s tim da je osoba kojoj najviše verujem zapravo gura od sebe.
Uvek sam branio Em, čak i kad su mi drugi govorili da je hladna prema Eni. Mislio sam da joj samo treba vremena. Ali sada sam jasno video — nikada nije prihvatila moju porodicu, i možda nikada ni neće.
Em i dalje odbija da prizna svoju krivicu.
Moja bivša je morala da otkaže putovanje i rekla je da više nikada neće dozvoliti našoj ćerki da ostane kod mene, gde se stalno oseća nepoštovano. Razumem otkud dolazi ta povređenost, ali mene boli pomisao da nisam uspeo da zaštitim svoju ćerku kao otac.
Em i ja smo se ponovo posvađali zbog svega, ali ona i dalje odbija da se izvini — ni mojoj bivšoj, ni Eni. Čak kaže da se oseća „zarobljeno“ u mešanoj porodici u koju nikada nije želela da uđe.
Spakovala je stvari i otišla, rekavši mi da je vreme da napravim izbor. Volim Em, ali volim i svoju ćerku.
Šta da uradim u ovoj situaciji?
The post “Moja supruga ne voli da moja ćerka ostaje kod nas duže vreme…” appeared first on Zdravlje priroda.
