Narodni pevač umro u teškim mukama, a ovoj ženi posvetio pesmu koja tera suze na oči: Poslednje dane proveo je u selu

Podeli objavu

U današnjem članku prisjećamo se Dobrivoja Topalovića, čovjeka čiji je glas ostavio neizbrisiv trag u istoriji narodne muzike.

Rođen 21. septembra 1944. godine u selu Preljina kod Čačka, na praznik Mala Gospojina, odrastao je u skromnim okolnostima, ali sa velikim snovima i nesvakidašnjim darom za muziku. Još kao dječak, pokazivao je posebnu osjetljivost prema melodiji i sposobnost da prenese emociju, što će kasnije postati njegov zaštitni znak.

  • Iako je najprije kročio akademskim putem, završivši Tehničku školu u Čačku, a potom upisavši Višu tehničku školu u Beogradu, život ga je odveo na sasvim drugu stranu – onu umjetničku i srčanu. Svoju muzičku priču započeo je u lokalnom kulturno-umjetničkom društvu, gdje je prvi put dobio priliku da pjeva pred publikom. Već 1968. snimio je svoju prvu ploču pod nazivom „Kad bi znala koliko te želim“, ali je pravi proboj ostvario tek deceniju kasnije, sa pjesmom „Ej, da mi je“ iz 1981. godine. Upravo je ta pesma označila njegov ulazak u sam vrh narodne scene i otvorila mu vrata srca publike širom bivše Jugoslavije.

Njegova posebna veza sa majkom pretočena je u stihove pesme Dobrice Erića: „Gajila me majka kraj fenjera, negovala sa suzom u licu, želela je sina inženjera, a dobila lutalicu…“. Ovim riječima Dobrivoje je odao počast ženi koja mu je pružila sve, a kojoj je zauzvrat dao muziku.

Tokom svoje bogate karijere, objavio je 26 singlova i 16 albuma, a postao je poznat po tome što je uvijek govorio: „Pevam iz duše ili ne pevam uopšte“. Njegov glas je imao toplinu, njegova interpretacija bila je iskrena, a izbor pjesama odražavao je njegov pogled na svijet. Među najvoljenijim pjesmama ostale su: „Crno vino, crne oči“, „Kad bih mogao i umro bih za te“, kao i legendarna „Oprosti mi što te volim“.

Dobrivoje je gajio posebnu vezu sa selom, govoreći da se na selu može preživjeti i u najtežim vremenima, dok je u gradu glad brže kucala na vrata. Smatrao je da su ljudi iz sela otporniji i životno mudriji, jer su naučeni da se bore i da budu samostalni. Njegovo detinjstvo bilo je duboko ukorijenjeno u ruralni ambijent, a ta veza sa prirodom i jednostavnim životom ostala je neraskidiva tokom cijelog njegovog života.

Poznat je bio i kao veliki boem, zaljubljenik u kafane, ljude, čašicu rakije i dim cigarete. Voleo je noći pune muzike, razgovora i iskrenih emocija. Ali takav način života došao je s cijenom. Godine 2020. dijagnostikovan mu je karcinom pluća, bolest koja ga je nagnala da se povuče iz javnosti i posveti sebi, porodici i unutrašnjem miru. Iako je prošao kroz terapije i boravio u bolnicama u Čačku i Beogradu, na kraju je odlučio da posljednje dane provede kod kuće, okružen najmilijima, u toplini doma u kojem je sve i počelo.

  • U trenucima bolesti, uz njega su ostali oni koji su ga najviše voljeli. Među njima i Miroslav Ilić, njegov dugogodišnji prijatelj i kum. Miroslav je jednom prilikom rekao: „Prošli smo svašta zajedno. Dobar deo života smo proveli zajedno, i to u ono najlepše doba našeg zanata. Nismo se odavno videli, jer se i Dobrivoje malo distancirao od svega pred kraj života.“

Preminuo je 16. juna 2020. godine, u svojoj 76. godini. Njegova smrt bila je tiha i dostojanstvena, baš kao i život koji je vodio. Po sopstvenoj želji, sahranjen je u rodnoj Preljini, a oproštaj je bio pun emocija, dostojanstva i poštovanja. Prijatelji, kolege i članovi porodice došli su da se poklone njegovoj uspomeni i isprate ga posljednji put. Među njima je bio i Miroslav Ilić, koji je stajao kraj kovčega čovjeka sa kojim je dijelio najljepše trenutke u životu.

Dobrivoje Topalović bio je više od pevača – bio je glas naroda, tumač tuge i ljubavi, pripovedač istine i bola. Njegove pjesme nisu bile samo note i riječi – bile su sjećanja, čežnje i tihe molitve. Njegovo nasleđe i dalje živi, svira kroz radio talase, oživljava na porodičnim slavljima i u kafanama, gdje god ljudi žele da osjete pravu emociju.

Ostao je u srcima onih koji ga nisu znali lično, ali su ga poznavali kroz svaki stih i ton. Njegova pesma i danas odjekuje kao blagi šapat prošlih vremena, podsećajući nas na jednog velikog čoveka koji je živeo muziku i disao istinu.

Slične objave

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]

Luksuz, laži i samospoznaja: Neočekivani susret

Luksuz je nešto što često odaje koliko ljudi koji obezbjede taj nivo bogatstva izgube na svojoj prizemljenosti i dodiru sa ostalima. Danas otkrivamo jednu zanimljivu priču. U luksuznom predvorju hotela Belmont Reforma, pod mnoštvom svjetlucavih lustera koji su se odbijali od mramornih podova, Tomás Briones je ravnodušno potpisao svoju kreditnu karticu recepcionarki. Sa 38 godina, […]

Dijamanti ne mogu kupiti moral: Neočekivana kazna za bezdušnu ženu

Često se moramo prisjetiti da bogatstvo i materijalne stvari ne čine život potpunim i da ljudi koji imaju najviše često zapravo imaju najmanje u sebi. U ovoj priči vam donosimo takvu priču. U planetu gdje se moć, bogatstvo i prestiž često smatraju vrijednostima koje definiraju ljude, ponekad zanemarujemo osnovnu ljudsku sklonost da budemo ljubazni i […]

Snaja me je nepoštovala, ali reakcija mog sina bila je pravi šok

Za sinovljevo venčanje izabrala sam elegantnu belu haljinu. Kada me je snaja ugledala, lice joj je pocrvenelo od besa. „Nije tvoj dan!“ viknula je. Moj sin je ostao nem. Ali kada je matičar upitao: „Da li uzimaš ovu ženu za svoju suprugu?“, moj sin je iznenada oklevao. Zatim je pogledao u svoju mladu, pa u […]

The post Snaja me je nepoštovala, ali reakcija mog sina bila je pravi šok appeared first on Zdravlje priroda.

- Advertisement -