Zaboravila sam da živim dok sam pokušavala da mi život bude savršen: A onda naučila najvažniju životnu lekciju da NE MORAM SVE

Podeli objavu

U današnjem članku govorićemo o unutrašnjem putovanju koje mnogi od nas prolaze  putu od pretvaranja da sve možemo, do trenutka kada priznamo sebi da ne moramo sve. Sve je možda počelo jednim bezazlenim ritualom  potrebom da se krevet savršeno namesti pre nego što dan zaista počne.

Ili možda onom tihom nesigurnošću kada se obriše fotografija jer lice otkriva tragove umora. Možda je ključni trenutak bio kada se izgovori „da“, dok unutrašnjost vrišti „ne“. Tada se ne čini kao nešto veliko. Ali, to je početak.Godinama se gradio život sa besprekornim fasadama, onaj koji ostavlja utisak da je sve pod konac. Društvene mreže su prikazivale filtrirani svet u kojem su fotografije bile svetle, osmesi puni, dani ispunjeni. Ljudi su govorili: „Blago tebi, sve stižeš.“ A u stvarnosti, ništa se nije stizalo. Nisu se spavale noći. Nisu se disali trenuci. Nije se živelo. Samo se trajalo. I činilo ono što se od nas očekuje.

  • U toj trci za potvrdom i prihvatanjem, sakupljali su se aplauzi, a gubio se sopstveni identitet. Naučena potreba da se ćuti kad zaboli. Da se smeši i kad su oči pune suza. Da se čvrsto drži sve pod kontrolom, jer puštanje znači strah od nepoznatog. Unutrašnji glas bio je strog, neumoljiv. Svakog dana je ponavljao: „Još samo ovo. Samo neka ovo ispadne kako treba.“ A život ne čeka da sve ispadne savršeno.

Promena nije došla dramatično, bez najave. Došla je tiho. Došla je kao zamor kostiju, duše, misli. Kao jedno iskreno „ne mogu više“, izgovoreno tek u sebi. Kao pogled u ogledalo i neprepoznavanje lica koje gleda nazad. Došla je kao tišina, koja je prvi put zvučala kao istina. U toj tišini se pojavila sloboda. Dozvola da se ne zna sve. Da nije nužno biti najbolji. Da ne mora sve da bude ispod konca i pod kontrolom.

  • Tada se donosi tiha, ali snažna odluka – da se bira život, a ne forma. Da se vrednuje trenutak, a ne plan. Da se izabere autentičnost, a ne perfekcija. I ono što je usledilo nije bio kraj sveta. Naprotiv.

Krevet ponekad ostane nenamešten. I ništa strašno se ne desi. Nekad se kasni nekoliko minuta. I niko ne pobesni. Objavi se slika na kojoj lice ne izgleda kao iz reklame. I svet se i dalje okreće. Umor i dalje postoji, ali to je umor od življenja, a ne od pokušaja da se nadmudri život. I to je ogromna razlika.

Ako se ovo čita u trenutku kad neko oseća da više ne može, kad je umoran od truda da bude savršen – ovo je ta poruka da stane. Da udahne. Da zna da nije slab. Nije lenj. Nije neorganizovan. Samo je – čovek.

Svakodnevno se suočavamo s očekivanjima – spoljašnjim i unutrašnjim. Ali najteža borba vodi se unutar nas samih. Jer taj unutrašnji kritičar retko kada ćuti. Retko kada kaže: „Dovoljna si.“ A zapravo, to je ono što najviše treba da čujemo. Zato, neka ovo bude taj glas koji kaže: Ne moraš da budeš sve. Ne moraš da se dokažeš. Dovoljna si. Ovako kako jesi. Pogotovo sebi.

Perfekcija ne postoji. I niko je ne očekuje, osim nas samih. Kada to spoznamo, kada si dozvolimo da budemo nesavršeni, ranjivi i stvarni – tada počinje prava sloboda. I tada zapravo počinjemo da živimo.

 

 

 

Slične objave

Nisam smela da vidim svog unuka 5 meseci — a pravi razlog me je ostavio bez reči

Moj prvi unuk je rođen pre pet meseci, ali mi snaja još uvek ne dozvoljava da ga vidim. Tvrdi: „Još nisam spremna za posete!“ Nisam videla čak ni fotografiju — a njena majka se uselila kod njih da pomogne. Sinoć mi je bilo dosta i otišla sam kod sina bez najave. Oboje su problédeli. Bila […]

The post Nisam smela da vidim svog unuka 5 meseci — a pravi razlog me je ostavio bez reči appeared first on Zdravlje priroda.

PRIR0DNA 0… Za čišćenje jetre i krvnih sudova: 4 moćna sastojka!

U današnjem svijetu koji se brzo razvija, naša tijela lako akumuliraju toksine koji mogu naštetiti našem zdravlju. Ali ne brinite, priroda nam pruža moćne saveznike za borbu protiv ovih toksina i promoviranje zdravijeg, čistijeg unutrašnjeg okruženja. Jedan od takvih saveznika je moćna mješavina cvekle, peršuna, šargarepe, korijena đumbira i voća peruanske jagode. 1. UvodU potrazi […]

Domaći susam grisini – jednostavni sastojci, tri pleha slasnih grickalica

Sa samo nekoliko osnovnih sastojaka pripremate tri puna pleha hrskavih grisini sa susamom, koji po ukusu podsjećaju na kupovne, a idealni su za žurke, druženja ili dugotrajno čuvanje, piše NMD. Sastojci: 300 ml bezalkoholnog piva400 ml ulja2,5 kašičice soli100 g susama850 g brašna Dodatno:1 jaje ili posni majonez (za posnu varijantu)margarin po potrebi (za posnu […]

PRAVA D0MAĆA ŠAMPITA

U nastavku sledi detaljno uputstvo za pripremu autentične šampite – od izrade kore, preko savršenog šauma, do pravilne pripreme sirupa. Ovaj tekst je više od recepta: on je vodič kroz jednu domaću umetnost, onu koju su negovale naše bake i prenosile s kolena na koleno. Kora, šaum i sirup – sveto trojstvo šampite Prava šampita […]

Izbacila sam očevu udovicu iz kuće — to nije besplatan hotel

Tata je umro i ostavio mi je svoju malu kuću.Zamolio sam njegovu ženu da plaća kiriju od 10.000 dolara koje joj je on ostavio, ili da se preseli kod svog sina. Odbila je, govoreći: „Kako se usuđuješ? Ovde sam živela 18 godina!“ Zato sam je iselio. Prošla je godina i nisam čuo ništa od nje. […]

The post Izbacila sam očevu udovicu iz kuće — to nije besplatan hotel appeared first on Zdravlje priroda.

Odbila sam da dozvolim svojoj pastorki da jede meso — ovo je moja kuća

U mojoj kući meso nije dozvoljeno. Moja pastorka (14) počela je da mi se suprotstavlja i odbija da bude veganka. Rekla sam: „Moja kuća, moja pravila! Ako ti se ne sviđa, nemoj da dolaziš!“ Moj muž je ćutao. U 3 ujutru, moj sin (7) došao je do mene drhteći. Zamislite moj užas kada sam otkrila […]

The post Odbila sam da dozvolim svojoj pastorki da jede meso — ovo je moja kuća appeared first on Zdravlje priroda.

- Advertisement -