Kao dijete nestao je iz svog života i obitelji u trenu, a njegovi roditelji ostali su u nevjerici, nadajući se da će ga ikada ponovo vidjeti. Iako su godine prolazile Stiven je na kraju, sa svega četrnaest godina, uspio pobjeći iz ruku svog otmičara, preživjeti strašne godine zatočeništva
Stiven Stajner je doživio sudbinu koja bi, da ju je napisao najokrutniji pisac tragedija, bila teško vjerovatna. Njegov život se drastično promijenio kao dječaka, a njegova priča postala je simbol hrabrosti i nevjerojatne unutarnje snage volje koja je pomogla da preživi sve nedaće koje su mu se našle na putu.
Počelo je 1972. godine, kada je, sa samo četrnaest godina, nestao bez traga. Službeno je bio prijavljen kao nestalo dijete, ali se ispostavilo da je ova priča mnogo dublja i strašnija nego što su ljudi mogli pretpostaviti. Sedam godina kasnije, kada je Stiven napokon uspio pobjeći od svog otmičara, njegova priča nije bila samo priča o nestalom djetetu, već je postala prava saga o borbi za opstanak i hrabrosti.
Stiven Stajner je 1972. godine, sa samo sedam godina, krenuo na put iz škole, ni ne sluteći da će njegov svijet ubrzo biti okrenut naglavačke. Naime, tog hladnog decembarskog dana, dok se vraćao kući, naišao je na čovjeka koji mu je pristupio ljubazno, gotovo očinski, tvrdeći da prikuplja donacije za crkvu. Sedmogodišnji dječak nije imao razloga da posumnja u njegove namjere. Ponudio mu je vožnju, a taj pomalo nevini susret postao je početak njegove najstrašnije noćne more. Iako je u početku sve izgledalo bezopasno, otmičar Kenet Parnel uskoro je počeo da manipulira djetetom, tvrdeći mu da su njegovi roditelji napustili i da sada postaje njegov staratelj. Ova laž bila je samo početak njegove patnje, jer je Stiven ubrzo postao zatvorenik u zatvorenom prostoru, pod novim imenom, daleko od svega što je znao i volio.
Kroz godine koje su uslijedile, Stiven Stajner je postao zarobljenik vlastite sudbine, prisiljen na život pod potpuno novim identitetom. Odrastao je u izolaciji, odvojen od svog pravog identiteta i svoje porodice. Njegov otmičar, Kenet Parnel, koji je znao kako manipulirati djetetovim umom, nije se libio koristiti svakodnevne prijetnje i nasilje kako bi Stiven ostao pod njegovom kontrolom. Povremeno su ga puštali da ide u školu, ali svi su vjerovali u njegov lažni identitet i niko nije sumnjao u njegovu pravu priču.
- Zlostavljanje, fizičko i emocionalno, postalo je svakodnevnica, a svijest o tome što se stvarno događa u njegovom životu sve više nestajala.Međutim, Stiven je pokazao nevjerojatnu snagu volje i hrabrosti. Nakon što je prošlo sedam godina, u februaru 1980. godine, njegov otmičar je oteo još jedno dijete – petogodišnjeg dječaka po imenu Timoti Vajt. Stiven, sada tinejdžer, nije mogao da podnese pomisao da još jedan nevini dječak prođe kroz istu torturu kroz koju je on prošao.
Iako je bio samo dijete, odjednom je prepoznao priliku da se odupre zlu koje je godinama trpio. Skupio je hrabrost i odlučio da spasi Timija. Nisu imali prevoz, ni nikakve sigurnosti, ali imali su nadu i želju za slobodom. Sa Timijem, Stiven je prešao više od 60 kilometara pješice, prepun straha, umora i očaja, ali ustrajan u svojoj namjeri. Na kraju su stigli do policijske stanice u Ukijahu, gdje je Stiven izgovorio riječi koje će zauvijek postati simbol njegovog heroizma: “Nisam mogao da dopustim da Timoti prođe kroz ono što sam ja prošao. Došao je trenutak – ili da nešto učinim ili da nestanem zauvijek.”
Nakon sedam godina provedeni u okovima zlostavljanja, Stiven je ponovo postao slobodan. Njegov povratak kući bio je prepun emocija. Novinari i kamere su zabilježili trenutak kada je, sada već tinejdžer, zagrlio roditelje koje nije vidio od djetinjstva. Njegova priča postala je globalna senzacija i simbol nade za mnoge obitelji koje su se suočavale sa sličnim tragedijama. Međutim, nakon ponovnog okupljanja s porodicom, Stivenov život nije bio jednostavan. Iako je bio izvor inspiracije, istovremeno je bio pod stalnim razmatranjem medija i javnosti. Njegov život, sada ispunjen ne samo slavom, već i tjeskobom i javnim interesom, bio je podložan stalnim analizama i interpretacijama.
- Tragična ironija bila je da je Stivenov život, koji je započeo kao priča o preživljavanju, završio na tragičan način. Godine 1989. preminuo je u saobraćajnoj nesreći, a vijest o njegovoj smrti ponovno je podigla medijsku pažnju na njegovu porodicu. No, tragedija nije završila tamo. Samo nekoliko godina kasnije, cijela javnost bila je šokirana kada je saznala da je njegov stariji brat, Keri Stajner, uhapšen zbog brutalnih ubistava. Keri, koji je bio 11 godina stariji od Stivena, bio je potpuno nepoznat medijima sve do 1999. godine, kada su svi saznali da je postao optužen za seriju brutalnih zločina. Šok i zgražanje bili su ogromni, jer su mnogi vjerovali da je porodica Stajner već pretrpjela dovoljno bola. Međutim, novi zločin odveo je njihovu sudbinu u još mračniji pravac, ostavljajući mnoge da se pitaju kako su se ove tragedije mogle desiti.
Porodica Stajner nije samo bila žrtva nesreće, već su se našli u centru jedne mračne, zagonetne priče koja je trajala godinama. A i dalje ostaje pitanje – kako su nesretni događaji u njihovom životu oblikovali sudbine svih članova ove obitelji?