U današnjem tekstu pisat ćemo o voću i koliko je zdravo za naš organizam.Jasno nam je svima da je voće puno vitamina ali moramo biti svjesni toga da ne trebamo previše konzumirati.Svaka voćka u sebi ima šećera , a ako jedemo previše voća možemo da se dovedemo do šećerne bolesti ali i viška kilograma.
Iako se voće i povrće s pravom smatraju neizostavnim dijelom svakodnevne ishrane, njihova konzumacija ipak mora biti uravnotežena i s mjerom. Često se zaboravlja da ni prirodni šećer, kog voće obiluje, nije bez uticaja na zdravlje, naročito kada se unosi u velikim količinama i kroz duži vremenski period.
- Prema riječima dr Veroslave Stanković, specijaliste ishrane, prekomjeran unos šećera — pa čak i onog iz prirodnih izvora — može dovesti do ozbiljnih poremećaja u organizmu. U intervjuu za emisiju RTS Ordinacija, istakla je:
– Ukoliko se duže vrijeme unosi veća količina šećera, bilo kroz voće, sokove ili druge izvore, može doći do poremećaja glikoregulacije – prirodnog procesa u kojem tijelo reguliše nivo šećera u krvi. Taj poremećaj, poznat kao hiperglikemija, predstavlja hronično povišen nivo glukoze u krvi i može postati prvi korak ka ozbiljnim zdravstvenim komplikacijama poput gojaznosti, hiperinsulinemije (povećanog nivoa insulina u krvi) i na kraju – dijabetesa tipa 2, bolesti koja danas poprima razmjere globalne epidemije.
Koliko voća dnevno je dovoljno?
- Voće, iako bogato vitaminima, mineralima, antioksidansima i dijetnim vlaknima, ipak sadrži fruktozu, prirodni šećer koji se metaboliše u jetri i koji može opteretiti organizam kada se konzumira u prevelikim količinama. Zato dr Stanković naglašava:
– Oko 200 grama voća dnevno je optimalna količina za odraslu osobu. Ta količina je sasvim dovoljna da zadovolji potrebe organizma za esencijalnim mikronutrijentima i vlaknima, bez negativnog efekta na nivo šećera u krvi.
Kada je riječ o sveže cijeđenim voćnim sokovima, koji često izgledaju bezazleno i zdravo, preporučuje se maksimalno 120 do 150 ml dnevno – jer u tom obliku vlakna iz voća bivaju izgubljena, a šećeri direktno i brzo ulaze u krvotok, podižući nivo glukoze.
Povrće – saveznik zdravlja bez šećera
Za razliku od voća, povrće je daleko siromašnije šećerima, ali je zato bogat izvor dijetnih vlakana, vitamina, minerala i fitonutrijenata. Dr Stanković navodi:
– Minimalno 400 grama povrća dnevno, što je oko četiri porcije, trebalo bi da bude standard svake uravnotežene ishrane. Posebno se preporučuje raznovrsno povrće – tamnozeleno lisnato, narandžasto i crveno, jer svaka boja donosi različite hranljive supstance.
Koje voće sadrži najviše šećera
Kada je u pitanju sadržaj šećera, nisu sve voćke jednake. Dr Stanković objašnjava:
– Šljive i grožđe su voćke sa najvišim sadržajem šećera. Nije bez razloga grožđani šećer poznat upravo po ovom voću. Njihova konzumacija treba da bude umjerena, posebno kod osoba koje paze na unos ugljenih hidrata.
Zanimljivo je da, iako se dinja čini slađa, lubenica zapravo ima viši glikemijski indeks, što znači da brže podiže nivo šećera u krvi. Dinja, s druge strane, ima višu nutritivnu vrijednost zbog manje količine vode i više vlakana, pa je često bolji izbor, posebno u letnjim mjesecima.
Teže varljivo voće
– Šljive i kruške spadaju u voće koje se sporije vari i može izazvati nadutost kod osjetljivijih osoba. To je zato što sadrže veću količinu dijetnih vlakana koja usporavaju probavni proces. Međutim, to nikako ne znači da ih treba izbjegavati – naprotiv, to su izuzetno zdrave voćke koje doprinose zdravlju probavnog sistema i regulišu stolicu.
Snaga u bojama – fitonutrijenti i antioksidansi
Voće poput kajsije i breskve obiluje beta-karotenom, pigmentom koji se u tijelu pretvara u vitamin A i ima snažno antioksidativno dejstvo. Posebno se cijeni i bobičasto voće – kupine, maline, jagode, borovnice – jer sadrže ogromnu količinu fitonutrijenata i antocijanina, koji štite ćelije od oštećenja, jačaju imuni sistem i pomažu u prevenciji hroničnih bolesti, uključujući i određene vrste karcinoma.
Zaključak: sve je u ravnoteži
Kao i u svemu što se tiče ishrane, ključ je u balansu. Voće jeste dar prirode, ali to ne znači da ga treba jesti bez mjere. Pravilnim kombinovanjem voća i povrća, uz kontrolisan unos prirodnih šećera, moguće je izvući maksimum koristi za zdravlje, bez negativnih posledica.
Uz to, treba imati na umu i individualne faktore – starost, pol, nivo fizičke aktivnosti, prisustvo hroničnih bolesti – sve to utiče na preporučeni dnevni unos voća, šećera i drugih nutrijenata.
Voće je, bez sumnje, zdrav izbor – ali ni priroda ne poznaje preterivanje. Na nama je da naučimo da slušamo svoje tijelo i hranimo ga sa mjerom, pažnjom i poštovanjem.