U današnjem članku govorićemo o jednoj naizgled jednostavnoj, ali veoma važnoj temi koliko puta dnevno idemo u toalet i šta nam to može reći o zdravlju bubrega.
Na prvi pogled, broj mokrenja djeluje beznačajno, no zapravo može otkriti mnogo o funkcionisanju ovog vitalnog organa. Ukoliko primijetite da mokrite češće nego što je uobičajeno, a da niste povećali unos tečnosti, to može biti znak disbalansa u organizmu koji ne treba zanemariti.
- U savremenom načinu života, često smo skloni da ignorišemo suptilne signale koje nam tijelo šalje. Naši bubrezi, tihi heroji organizma, svakog dana filtriraju oko 150 litara krvi, stvarajući između 1 i 2 litre urina kako bi izbacili štetne materije i višak tečnosti. Osim toga, imaju ključnu ulogu u regulaciji krvnog pritiska, održavanju ravnoteže elektrolita, proizvodnji crvenih krvnih zrnaca i balansu kiselina i baza u tijelu.
Broj mokrenja dnevno može poslužiti kao prvi pokazatelj eventualnih poremećaja u radu bubrega. Promjene u količini, boji, mirisu ili učestalosti mokrenja mogu ukazivati na dehidraciju, infekciju, pa čak i ozbiljne bolesti poput dijabetesa ili hormonskog disbalansa.Za zdravu odraslu osobu, prosjek mokrenja iznosi između 6 i 8 puta dnevno. Osobe koje piju više tečnosti mogu ići i do 10 puta, što je i dalje u granicama normale. Međutim, ako mokrite više od 12 puta dnevno, a da niste unosili znatne količine vode, trebalo bi se obratiti ljekaru.
Osim same učestalosti, treba obratiti pažnju i na dodatne simptome. Na primjer, boja urina može biti važan znak. Tamnožuta ili smeđa boja može ukazivati na dehidraciju ili probleme s jetrom, dok vrlo svijetla, gotovo prozirna boja može značiti prekomjeran unos vode ili neotkriveni dijabetes. Prisutnost krvi u urinu uvijek je alarm koji ne treba ignorisati – može signalizirati infekciju, kamenac ili ozbiljnija stanja.
Miris urina takođe nosi važne informacije. Neugodan i jak miris često ukazuje na prisustvo bakterija, infekcija mokraćnog sistema ili ketona – spojeva koji se pojavljuju kod dijabetesa i metaboličkih poremećaja. Bol, peckanje, pritisak prilikom mokrenja su klasični simptomi infekcija. Česti i nagli porivi za mokrenjem, posebno noću (više od 1–2 puta), poznati su kao nokturija i mogu biti znak zatajenja bubrega ili problema sa bešikom.
Jedan od mogućih uzroka problema je preaktivna bešika, kada osoba osjeća jak poriv za mokrenjem iako bešika nije puna. Češće pogađa žene i starije osobe. Liječenje uključuje Kegelove vježbe, trening bešike i lijekove koji utiču na mišićne kontrakcije.
- S druge strane, rijetko mokrenje i tamna, koncentrisana mokraća često su znak hronične dehidracije ili čak početka zatajenja bubrega. Uzroci mogu biti i opstrukcija mokraćnih kanala, pa je neophodno uraditi dodatne pretrage ukoliko se stanje ponavlja.
Još jedan važan simptom jeste učestalo mokrenje tokom noći. Nokturija može biti povezana s dijabetesom, povećanjem prostate kod muškaraca, raznim infekcijama ili neurološkim poremećajima u radu mokraćne bešike. Takođe, na potencijalne probleme s bubrezima mogu ukazivati i drugi simptomi: oticanje lica, nogu, ruku, osjećaj umora, poteškoće s disanjem bez fizičke aktivnosti, suva i svrbežna koža, pjenast urin kao znak prisustva proteina, te mučnina i povraćanje koje nisu povezane s probavnim smetnjama.
Kako biste očuvali zdravlje bubrega, važno je uvesti određene navike u svakodnevni život. Prva i najvažnija je unos dovoljne količine vode – idealno između 1.5 i 2 litre dnevno, ili više ako ste fizički aktivni. Smanjite unos soli, jer prekomjerna količina soli opterećuje bubrege i podiže krvni pritisak. Takođe, treba izbjegavati čestu upotrebu nesteroidnih protuupalnih lijekova, poput ibuprofena, koji mogu oštetiti bubrege dugotrajnom primjenom.
Kontrola krvnog pritiska i šećera u krvi je ključna, jer su hipertenzija i dijabetes najčešći uzroci hronične bubrežne bolesti. Ako imate porodičnu istoriju bolesti bubrega, dijabetesa ili srčanih problema, preporučuje se redovno testiranje funkcije bubrega.
Neki od osnovnih testova koje ljekar može preporučiti uključuju mjerenje nivoa kreatinina i uree u krvi, procjenu brzine filtracije bubrega (GFR), kao i analizu urina radi utvrđivanja prisustva proteina, glukoze ili krvi. Ultrazvuk bubrega je koristan kod sumnje na kamenac, ciste ili druge opstrukcije.
Na kraju, važno je zapamtiti – bubrezi često ne šalju glasne signale kada nešto nije u redu. Umjesto toga, njihovi problemi dolaze tiho, ali zato naše tijelo šalje znakove koje treba naučiti prepoznati. Promjene u mokrenju nisu za ignorisanje – one su možda jedini način na koji bubrezi pokušavaju da nam kažu da im je potrebna pomoć.