Ovaj dečak nestao dok je bio sa roditeljima na izletu: 8 meseci kasnije je pronađen, ali niko pa ni njegova majka nije bila sasvim sigurna da je to on

Podeli objavu

Jednog sunčanog dana koji je trebalo da bude običan porodični izlet u prirodi, dogodila se noćna mora koju nijedan roditelj ne može ni da zamisli  nestanak djeteta.

U leto 1912. godine, četvorogodišnji dečak Bobi Dunbar iz Lusijane nestao je tokom porodičnog izleta na Swayze Lake, močvarno područje prepuno aligatora. Tog dana njegova majka Lesli pripremala je ručak, dok je otac Persi nakratko otišao u grad. Bobi je otišao s grupom dece i odraslim prijateljem porodice da gledaju pecanje, ali se nikada nije vratio. Kada se ostali vratili, Lesli je primetila da Bobi nije među njima. Time je započela jedna od najčudnijih i najkontroverznijih potraga za nestalim detetom u američkoj istoriji.

  • Potraga je odmah organizovana – pretraženi su voda i močvarno područje, korišćene su metalne kuke, eksploziv, pa čak i lov na aligatore. Međutim, telo nije pronađeno. Ubrzo je postala sve prisutnija teorija da je dečak otet, a pronađeni otisci dečijih stopala u blatu koji su vodili ka železničkom mostu pojačali su te sumnje.

Roditelji su ponudili nagradu od 5.000 dolara, što je uz dodatne donacije građana iznosilo ogromnu svotu – oko 150.000 dolara u današnjoj vrednosti. Mediji su se brzo uključili, pa je slučaj postao nacionalna senzacija. Fotografije dečaka i opis njegovih specifičnih fizičkih osobina, uključujući ožiljak na palcu leve noge, distribuirani su širom juga Sjedinjenih Država.

Nakon osam meseci, u gradiću Kolumbija u Misisipiju primećen je dečak koji je odgovarao opisu. Bio je u pratnji putujućeg radnika po imenu Vilijam Kantvel Valters. Valters je tvrdio da je dečak sin njegovog brata i da se zove Brus Anderson. Ubrzo se javila i žena po imenu Džulija Anderson, koja je tvrdila da je dečak njen sin i da ga je privremeno poverila Valtersu.

  • Roditelji, Lesli i Persi Dunbar, otputovali su u Misisipi kako bi identifikovali dete. Iako su neki mediji preneli dirljiv susret između majke i dečaka, drugi su tvrdili da je Lesli u početku bila nesigurna i da je dečak govorio da se zove Brus i odbijao da je prihvati kao majku. Nakon drugog susreta, Lesli ga je okupala i, pronašavši telesne karakteristike svog sina, bila je uverena da je to Bobi. Dečak je ubrzo prihvatio da ga zovu Bobi i vratio se s njima kući, gde je dočekan uz slavlje.

Valters je uhapšen i optužen za otmicu. On je tvrdio da nije kriv i da Dunbari znaju da dečak nije njihov sin. Iz zatvora je poslao pismo u kojem ih preklinje da dovedu Džuliju Anderson kako bi identifikovala dete. U pismu navodi da zna da će možda izgubiti život zbog njihove odluke.

Džulija je zaista kasnije stigla, ali bez podrške advokata, svedoka ili bilo kakve pomoći. Pokazano joj je nekoliko dečaka, a njena nesigurnost u identifikaciji dodatno je oslabila njen slučaj. Javnost i sud nisu stali na njenu stranu. Valters je osuđen, ali izbegao smrtnu kaznu – završio je u zatvoru.

Dečak je do kraja života živeo kao Bobi Dunbar. Međutim, decenijama kasnije, potomci obe porodice su pokrenuli DNK analize. Testovi su pokazali da dečak koji je odrastao kao Bobi Dunbar – nije imao nikakvo genetsko srodstvo s porodicom Dunbar. Bio je, zapravo, Brus Anderson.

Taj DNK dokaz srušio je više od jednog veka uverenja i otvorio još teža pitanja: šta se dogodilo pravom Bobiju Dunbaru? Da li je stradao u močvari ili zaista bio otet i nestao bez traga Istina o njegovoj sudbini do danas ostaje nepoznata.

 

Slične objave

Da li je ovo nešto najgroznije što je ikada pronađeno u hrani? Pogledajte šta su Šapčani pronašli u hlebu

Danas vam pišemo o slučaju koji se desio u Šapcu kada je porodica u kupljenom hljebu pronašla flaster što je kod njih izazvalo gađenje i šok a svoje otkriće su podijelili i na društvenim mrežama. Danas, s povećanim naglaskom na higijenu i kvalitetu hrane, javni događaj u lokalnoj trgovini mješovitom robom koji su potrošači dokumentirali […]

Krivio sam je 15 godina – istina iz njenog pisma me je oborila s nogu!

Ponekad se desi da ljudi koji su čitav život bliski kao što su to na primjer brat i sestra zbog nekih stvari i situacija prestanu da kontaktiraju i izgube svaku vezu a onda se slučajno otkrije prava istina. Upravo sam se spremala zatvoriti malu knjižaru u Portlandu kad je zazvonio telefonski poziv. Nepoznati broj telefona. […]

Dva mjeseca nakon što sam sahranila sina, njegova udovica je dovela drugog muškarca kući — ali nije znala šta je čeka

Izgubiti dijete je najveća bol na svijetu i to može potvrditi svaki roditelj koji je prošao kroz takvu tragičnu situaciju. Jedna neutješna majka je od svoje snahe nakon gubika sina doživjela šokantnu stvar. Miris jasmina i svježe zemlje često je prekrivao moj travnjak. Tijekom dugih, mirnih i kontemplativnih dana, taj je miris bio jedan od […]

“Pokušat ću da u najkraćim crtama 0pišem moj život, za mnoge tužan”

Život piše nepredvidive, često bolne stranice, iako bismo svi radije čitali one ljepše. Moja priča, ma kako teška bila, postala je dio mene. Nosim je kao neku čudnu kombinaciju ponosa, tuge i zahvalnosti, jer me oblikovala i odvela putem koji nikada nisam mogla zamisliti. U brak sam ušla sa vjerom da ću u njemu pronaći […]

Tajna koja je promenila cijelo selo…

U mnogim selima, noći su tihe, a vetar lagano prolazi kroz ulice, dodirujući stare kuće i dvorišta. Ipak, iza jednog dvorišta na ivici naselja, svake večeri se događala neobična scena. Starija žena, sa šezdeset godina života i iskustva, svakog dana je uzimala lopatu i kopa zemlju, stvarajući niz neravnih rupa u travnjaku. Tajne koje su […]

Kad nas 0ni koje spašavamo spašavaju nas

Jednog običnog dana zakoračila sam kući ranije nego inače. Nisam ni slutila da će to popodne zauvijek promijeniti moj pogled na prijateljstvo, zahvalnost i tihu snagu dobrote. Jer ponekad mislimo da mi spašavamo druge… a onda shvatimo da su oni, cijelo vrijeme, spašavali nas. Kako je sve počeloMoja najbolja prijateljica prolazila je kroz težak razvod. […]
- Advertisement -