U današnjem članku donosimo vam toplu, nostalgičnu priču o djevojčici čije lice je decenijama krasilo pakovanje omiljenog keksa Plazme. Iako se o njoj rijetko govorilo u javnosti, generacije djece odrasle su gledajući njen osmijeh, ne znajući ko se zapravo krije iza te slike.
Danas otkrivamo životnu priču te djevojčice koja je, sasvim slučajno, postala simbol jednog vremena.Ako ste djetinjstvo proveli devedesetih ili ranih dvehiljaditih, velika je vjerovatnoća da ste uz čašu mlijeka i keks pogledali onu simpatičnu, plavokosu djevojčicu na kutiji. Njeno ime je Aleksandra Nedošan, i rođena je u Kikindi, malom gradu u Srbiji. U svijet javnosti zakoračila je vrlo rano – imala je svega četiri i po godine kada se njena fotografija pojavila na pakovanju najpoznatijeg domaćeg keksa. I sve je počelo slučajno.
- Godine 1999., Aleksandrina majka prijavila ju je na konkurs za zaštitno lice brenda koji je tada oglašavan kroz dječji televizijski program “Muzički tobogan”. Među više od 2.000 djevojčica, upravo je mala Aleksandra izabrana. Njena majka nije vjerovala da obična djevojčica iz malog grada ima šanse među favoritima iz uticajnih porodica, ali sudbina je imala drugačiji plan. Aleksandrina nevinost, vedrina i osmijeh osvojili su srca komisije, ali i čitave zemlje.
Od tog trenutka, postala je prepoznatljivo lice na svim pakovanjima Plazme. Nadimak koji je brzo dobila bio je – Bambika. Iako još mala, Aleksandra se brzo privikla na pažnju i obaveze koje su dolazile s tim. Fotografisanja, prisustvo u medijima, kalendari i promotivni materijali postali su dio njenog svakodnevnog života. Ali ono što ju je izdvajalo bila je njena skromnost i spremnost da dijeli ono što dobije. Na rođendane bi dobijala ogromne količine slatkiša – i to je uvijek dijelila sa svojim vršnjacima.
Period od 1999. do 2006. godine bio je vrijeme kada je Aleksandrino lice bilo sinonim za djetinjstvo. Međutim, jednog dana, bez prethodne najave, iz novina je saznala da više neće biti zaštitno lice keksa. To ju je duboko pogodilo, ali nije dopustila da joj ta promjena uništi lijepe uspomene. Upravo tada donijeta je odluka da Plazma više nikada neće imati drugo dijete kao zaštitno lice, čime je Aleksandra ostala jedinstvena po tom statusu.
- Nakon završetka tog poglavlja, njen život je krenuo u drugom pravcu. I dalje je bila aktivna – bavila se folklorom, pjevala, pa čak i učestvovala u snimanju muzičkih spotova. Ipak, odlučila je da se posveti ozbiljnoj profesiji. Završila je Visoku zdravstvenu školu u Zemunu, na odsjeku za babice, a kasnije se dodatno obrazovala i postala psihoterapeut. Danas nosi prezime Majstorović, jer se udala za svog dugogodišnjeg partnera i povukla iz javnosti.
Više nije “ono dijete s kutije”, ali ostala je žena koja u sebi nosi priču o tome koliko jedan osmijeh može značiti čitavim generacijama. U vremenu koje je bilo drugačije, bez digitalnog haosa, njeno lice postalo je sinonim za toplinu doma, sigurnost i djetinjstvo. Iako je danas rijetko ko prepoznaje na ulici, ona sama zna koliko je uticala na kolektivno sjećanje ljudi.
Za Aleksandru, podrška porodice uvijek je bila ključna. Njeni roditelji, brat i muž zovu je Saška, dok će za mnoge zauvijek ostati Bambika – lice koje nas može vratiti u bezbrižne dane, u vrijeme kada su male stvari, poput keksa i mlijeka, činile svijet ljepšim.