Stav crkve je jasan: EVO KOLIKO DUGO TREBA DA SE NOSI CRNINA NAKON SMRTI BLISKE OSOBE

Podeli objavu

Od pamtivijeka se zna – kad netko ode s ovoga svijeta, ne žalimo ga samo riječima, nego i dušom, odjećom, ponašanjem. Svako selo, svaka kuća ima svoje – ali jedno je bilo zajedničko: crnilo. Nije se nosilo zbog mode, već zbog poštovanja. Danas ćemo se malo pozabaviti tim običajem – što kažu stari, a što Crkva.

Uloga Crkve u tumačenju smrti i žalovanja

S obzirom na to da se Uskrs, najvažniji kršćanski blagdan, približava, Crkva nas podsjeća da smrt nije kraj, već početak novog života – vječnog života. U kršćanskoj vjeri smrt se ne doživljava kao neprirodan događaj, već kao prijelaz prema uskrsnuću. Crkva nas uči da tuga ne mora biti izraz očaja, već nade, vjerujući da duša pokojnika nastavlja živjeti u drugom obliku. Ovaj pogled na smrt ne isključuje tugu, ali ona je obojena nadom i vjerom.

Simbolika crnine u tradiciji

U našoj tradiciji, oblačenje crnine nosi duboku simboliku. Žene bi često nosile crne marame i velove, dok su muškarci nosili tamnu odjeću ili crne gumbe, kako bi pokazali svoju žalost. Ovaj običaj uključivao je godinu dana žalovanja, tijekom koje bi se izbjegavale zabave, pjesma, ples i veselje.

Međutim, u današnjem vremenu Crkva više ne propisuje koliko dugo treba nositi crnu odjeću. Smatra se da nošenje crnine nije obaveza, već osobni izbor i kulturni izraz tuge. Iako to nije strogo određeno, najčešći običaj je da se crnina nosi 40 dana, sve do posljednje zadušnice, koja se održava 40. dan nakon smrti.

Neki ljudi šire ovo razdoblje na šest mjeseci ili čak cijelu godinu, osobito ako je riječ o bliskim srodnicima poput supružnika, roditelja ili djece. U nekim ruralnim sredinama žene, poput udovica, nastavljaju nositi crninu do kraja života, kao znak duboke i trajne povezanosti s pokojnikom.

Zadržavanje običaja u kontekstu drugih slavlja

Čak i u vrijeme žalosti, običaj krsne slave nije prekinut. U mnogim krajevima, slavlje slave postaje još dublje, jer se tada pokojnik spominje s posebnim poštovanjem i molitvom. S druge strane, veća slavlja poput vjenčanja ili rođendana često se izbjegavaju u prvoj godini nakon smrti, no postoje iznimke. Na primjer, krštenja ili unaprijed zakazana vjenčanja mogu biti izuzeci, gdje Crkva savjetuje umjerenost, razumijevanje i dostojanstvo.

Promjene u urbanim sredinama

U urbanim sredinama običaji vezani uz žalovanje, pa tako i nošenje crnine, počeli su se mijenjati. Ljudi danas sve manje strogo poštuju vanjski izraz tuge kroz odjeću. Umjesto toga, veća pažnja posvećuje se unutarnjem doživljaju tuge, dok vanjski izražaj postaje stvar osobnog izbora.

U mnogim slučajevima, ljudi danas biraju tamniju odjeću, ali ne nužno crnu, sve dok je njihov stil skroman i dostojanstven. Praktičnost je jedan od razloga ovih promjena – mnogi nemaju crnu garderobu spremnu ili nemaju financijske mogućnosti za kupovinu iste. Također, mnogi ljudi preferiraju tugu proživjeti u privatnosti, izbjegavajući stalne poglede i sažaljenje drugih.

Evolucija običaja i važnost unutarnje žalosti

U prošlosti je bilo neprihvatljivo da netko u žalosti nosi živopisne boje ili ide na zabave, no danas su granice između običaja i osobnog izbora fleksibilnije. Ipak, i dalje postoji očekivanje da ljudi pokažu dostojanstvo u svom ponašanju, naročito u javnosti, te da pokažu suosjećanje prema onima koji su u tugi.

Crkva nas podsjeća da tuga nije nešto što treba nužno izražavati vanjskim izgledom, nego kroz molitvu, sjećanje i molbu za dušu pokojnika. Dakle, važnije od crnine je ponašanje srca – poštovanje, smirenost i izbjegavanje razuzdanosti i neumjerenosti.

Zaključak

Iako je nošenje crnine i dalje prisutan običaj u mnogim kulturama, u današnjem vremenu nije strogo pravilo. Crkva nas podsjeća da se tuga ne mora nužno nositi na odjeći, nego u ponašanju i molitvi. Svaka osoba tuguje na svoj način – neki u tišini i crnom, neki u molitvi, a drugi u sjećanju na pokojnika.

Najvažnije je da, bez obzira na vanjski izgled, uvijek poštujemo trenutak gubitka – ne samo zbog pokojnika, već i zbog onih koji ga žale. U tom kontekstu, crnina ostaje simbol, ali ne i obaveza. Prava žalost dolazi iz srca, a vanjski znakovi nisu najvažniji

Slične objave

Imate problema sa snom? Uzmite pola žlice i spavaćete kao beba!

Spavanje je krucijalno za naše zdravlje i što bolje stanje cijelog organizma, ali nekada san jednostavno neće na oči. Danas vam otkrivamo jedan savjet koji može pomoći, ali prvo se obratite doktoru. Jedan od najčešćih problema u modernom društvu je nesanica. Bez obzira na dob, zanimanje ili način života, sve veći broj ljudi ima problema […]

Šta zapravo znači ako supružnici spavaju u odvojenim krevetima, prema psihologiji

U bračnom krevetu se očekuje da će logično supružnici spavati zajedno, ali to je sve manje česta pojava u modernom društvu. Danas otkrivamo zašto dolazi do te pojave. Mnogi parovi koji su u dugim vezama odluče spavati u odvojenim krevetima, što može izazvati pitanja o stanju njihove veze. Međutim, psihologija ovog fenomena pokazuje da spavanje […]

LJUDl SE MAS0VN0 ŽALE NA UM0R I MISLE DA JE KRIVAC PRITISAK: Dr Ivana otkrila ŠTA JE UZR0K!

Umor nije više samo naporno stanje u kom se nekad nalazimo, nego sve češće hronično stanje i simptom da nešto nije ni najmanje uredu. Danas otkrivamo šta se ustvari dešava. U poslednjih nekoliko godina, a posebno u periodima kada životni tempo postaje ubrzan i svakodnevne obaveze preplavljuju, sve više ljudi prijavljuje stalni osećaj umora, čak […]

Priča o empatiji i poslednjem zahtjevu

U svakodnevnom životu često prolazimo pored ljudi koji nam deluju nepoznato ili beznačajno, ali ponekad jedna mala gesta ljubaznosti može imati dalekosežne posledice. Ovo je priča o Ariel, majci i medicinskoj sestri, koja je pomogla starijem čoveku u prodavnici, a nekoliko dana kasnije doživela susret koji joj je promenio pogled na život. Iscrpljena, ali spremna […]

Kada se roditelji vrate nakon godina tišine — priča o granicama i samopoštovanju

Imala sam osamnaest godina kada sam ostala trudna. Bila sam uplašena i nesigurna, a moji roditelji su tada odlučili da više ne mogu da ostanem kod kuće. Nije bilo razgovora, nije bilo pokušaja da me saslušaju — samo kratka rečenica:„Sama si donela svoje odluke.“ Vrata su se zatvorila, a ja sam ostala na tremu sa […]

Tihi gest koji menja život – priča sa Maple ulice

U svetu gde jurimo za ciljevima i merimo uspeh materijalnim stvarima, lako je prevideti ljude koji postoje u tihim senkama. Ali ponekad, jedan čin dobrote – jednostavan i neprimetan – može doneti dostojanstvo, toplinu i smisao tamo gde ga nema. Na Maple ulici živela je stara žena, usamljena i često neprimećena. Njena svakodnevica bila je […]
- Advertisement -