Mirsada Goletić iz Živinica, žena koja je provela gotovo cijeli život u braku ispunjenom nasiljem, konačno je odlučila progovoriti o strahotama koje je pretrpjela. Dugi niz godina trpjela je fizičko i psihičko zlostavljanje od strane svog supruga Huseina, a sve je kulminiralo događajem 9. kolovoza 2024., kada je jedva izvukla živu glavu.
“Nikada nisam mislila da će moj život poprimiti ovakav oblik patnje. Brak, koji je trebao biti oslonac, bio je moj zatvor. Toga dana, kada je opet podigao ruku na mene, znala sam da je došao kraj. Morala sam pobjeći kako bih spasila vlastiti život,” ispričala je Mirsada u emotivnoj ispovijesti za ‘Avaz’.
Nakon brutalnog premlaćivanja, zadobila je potres mozga i teške tjelesne povrede, a krv su joj vadili svaku drugu noć dok je nepomično ležala u bolnici dva mjeseca. “Bila sam pretučena do neprepoznatljivosti. Kad biste tada vidjeli moje lice, pomislili biste da gledate crno-plavi oblak modrica i oteklina. Oči su mi bile natečene do te mjere da nisam mogla vidjeti. Svako mjesto na mom tijelu svjedočilo je o njegovoj brutalnosti,” prisjeća se.
Strah i sram dugo su je sprečavali da o svom slučaju progovori javno, ali sada više nema što skrivati. “Moja djeca, moji unuci, cijela porodica – nisam htjela da saznaju. Međutim, nakon toliko godina šutnje, shvatila sam da ne smijem više živjeti u strahu. Ovo nije samo moja priča, ovo je priča mnogih žena koje trpe nasilje u tišini,” kaže.
Brak sa suprugom, koji je trajao gotovo pola stoljeća, bio je ispunjen patnjom od prvog dana. “Nije prošlo ni nekoliko dana od vjenčanja, a već su počeli prvi problemi. Povremeno sam, u trenutku nemoći, i sama reagirala nasilno, ali to nije bila ravnopravna borba. On je bio fizički nadmoćan, uvijek spreman da me kazni kada mu nešto nije po volji,” dodaje.
Trenutno je u toku brakorazvodna parnica na sudu u Živinicama, no Mirsada ističe da njen suprug i dalje pokazuje bahatost i nepoštovanje. “Ne da on nešto radi, nego mi govori: ‘Mogu ti dati 100 kilometara alimentacije!’ Kakva ironija, kakva bezosjećajnost,” ogorčeno priča.
Osim fizičkog nasilja, Mirsada se suočila i s ekonomskom kontrolom. “Nikada nisam bila zaposlena, nisam imala svoj novac, sve što sam imala bilo je pod njegovom kontrolom. Kad sam pokušala tražiti svoja prava, ismijavao me i govorio da nikada ništa neću dobiti. A ja sam, u svojoj slabosti, povlačila optužbe, misleći da će se situacija smiriti. No, nasilje se samo nastavilo,” govori kroz suze.
Sjeća se i prvog ozbiljnog incidenta, davne 1976. godine. “Vraćali smo se s koride, bio je pijan. U jednom trenutku, bez ikakvog povoda, nasrnuo je na mene u automobilu. Rasjekao mi je gornju usnu, polomio tri zuba. Mislila sam da će tada stati, ali nije. Nedugo zatim, oboljela sam od plućne embolije. A on? On se tada pretvorio u brižnog supruga, govorio mi kako će se sve promijeniti. To su bile laži, privremena gluma. Prava istina je da nasilnik ostaje nasilnik,” objašnjava.
Mirsada sada traži pravdu i nada se da će ovaj put pravni sistem biti na njenoj strani. “Pobjegla sam na neki način, još sam živa, iako ništa ne dobivam. Predala sam sve dokumente i medicinske nalaze, ali sudac šuti. Hoće li pravda konačno pobijediti?” pita se.
Na kraju, Mirsada šalje poruku svim ženama koje prolaze kroz slične situacije: “Nemojte čekati 50 godina kao ja. Nemojte šutjeti. Nasilje ne prestaje samo od sebe, a što se duže trpi, to postaje gore. Ja sada više nemam srama, neka svi znaju što mi je učinjeno. Istina je moje oružje i više nikada neću dozvoliti da budem žrtva.”