Pero iz Priboja platio Albanku 3000€: Ni sliku joj nije video, a kad je stigla desio se skandal, pokajao se za sve pare

Podeli objavu

U malom mestu na jugozapadu Srbije, gde je glas o novostima brže prenošen nego što vetar nosi lišće niz reku Lim, odigrala se priča koja je za kratko vreme postala glavna tema razgovora u kafanama i na pijacama. Pero Milovanović, pedesetogodišnji neženja iz Priboja, odlučio je da reši svoj ljubavni život na način koji se sve češće viđa u ovom regionu – uplatom za mladu iz Albanije. Ova nesvakidašnja odluka postala je predmet šire pažnje i izazvala je niz reakcija među meštanima.

Pero je oduvek bio vredan čovek, majstor za grejanje i vodoinstalacije, koji je imao kuću na dobrom mestu, ali nikada nije imao sreće u ljubavi. Godine su prolazile, prijatelji su se ženili i zasnivali porodice, dok je on ostajao sam. Samoća ga je sve više pogađala, a naročito ga je stezala kada bi mu majka često ponavljala: „Sine, kad ću ja dočekati unuče? Šta će ti sve ovo, kad nemaš s kim da podeliš?“

Na preporuku jednog rođaka, Pero je stupio u kontakt sa posrednikom iz jednog sela kod Tutina, koji mu je obećao da će mu pronaći mladu iz Albanije. „Imam najbolju za tebe. Ove devojke nisu zahtevne, samo treba da ih poštuješ i da budeš dobar muž“, uveravao ga je posrednik. Ubrzo je Pero uplatio 3000 evra, verujući u njegove reči, iako nije video ni sliku devojke niti razgovarao sa njom. Ipak, nadu je držao živom.

Dan susreta sa mladom bio je dan koji je Pero dugo čekao. Obuo je najlepšu košulju koju je imao, stavio malo parfema i srce mu je kucalo brže nego ikada. Automobil sa albanskim tablicama zaustavio se ispred njegove kuće, a iz njega su izašli posrednik i mlada. Pero je ostao zapanjen – pred njim nije stajala mlada, lepa devojka, već žena u kasnim četrdesetim, niskog rasta i punačka, sa ozbiljnim izrazom lica. Osećao je šok.

„Pero, ovo ti je Mirsada“, rekao je posrednik. Pero, zbunjen, pokušao je da protestuje, naglašavajući da je očekivao mlađu ženu. Međutim, posrednik je insistirao da je dogovor dogovor, a Mirsada, koja nije razumela srpski, samo je pogledala njega i kuću, očigledno ne previše oduševljena. Na kraju je „mlada“ rekla nešto na albanskom, a posrednik je odgovorio: „Kaže da je umorna od puta i da bi želela da se odmori.“

Pero je bio u dilemama – 3000 evra su već bili dato, a žena pred njim nije bila ni blizu onoga što je zamišljao. U tom trenutku je pokušao da izbegne neprijatnost, govoreći da ovo nije ono što je očekivao, ali posrednik mu je odgovorio: „Novac se ne vraća, dogovor je dogovor.“ Mirsada, očigledno svesna situacije, nije želela da ostane gde nije dobrodošla i na kraju je odlučila da se vrati. Pero je ostao bez neveste i bez novca.

Skandal u selu je brzo izbio. Priče o njegovom neuspehu širile su se brzinom svetlosti. Komšije su dolazile da vide „mladu“ i komentarisale situaciju, a njegovi prijatelji su ga ismevali. Majka je bila očajna: „Sine, ovo nisi smeo da radiš!“ Pero nije mogao da se pomiri sa porazom. Nekoliko dana nakon toga, odlučio je da se vrati kod posrednika i zatraži povrat novca, ljut i besan. „Vratio mi pare ili ćemo rešiti drugačije!“ – preteći je rekao.

Posrednik je, međutim, ostao miran, smireno odgovarajući: „Pero, šta da ti kažem? Dogovor je bio, a Mirsada se vratila kući. Nema nazad.“ Pero je bio nemoćan, nije imao dokaze, a njegov bes je rastao. Vratio se u Priboj, noseći sa sobom samo gorko iskustvo.

Priča se nastavila širiti, a Pero je postao predmet podsmeha u svom selu. Da bi izbegao ruganje, odlučio je da ode kod rođaka u Beč. Tamo je našao posao na građevini, gde je upoznao Nadu, Bosanku koja je radila kao kuvarica. Njihova veza nije bila rezultat posredovanja niti dogovora – bila je to iskrena emocija. Bez uplitanja posrednika, samo prirodno poznanstvo.

Godinu dana kasnije, Pero se vratio u Priboj, ali ne sam. Sa sobom je doveo Nadu, ženu koja je razumela njegove prethodne neuspehe i bila spremna da započne novi život sa njim. Kada su ih seljani videli zajedno, nisu mogli da veruju.

„Pero, znači ipak si se oženio?“ – pitali su ga začuđeni. Pero je sa osmehom odgovorio: „Jesam, ali ovaj put kako treba!“

I tako je, kroz svoje iskustvo, naučio važnu lekciju: prava ljubav se ne može kupiti.

Slične objave

Da li je ovo nešto najgroznije što je ikada pronađeno u hrani? Pogledajte šta su Šapčani pronašli u hlebu

Danas vam pišemo o slučaju koji se desio u Šapcu kada je porodica u kupljenom hljebu pronašla flaster što je kod njih izazvalo gađenje i šok a svoje otkriće su podijelili i na društvenim mrežama. Danas, s povećanim naglaskom na higijenu i kvalitetu hrane, javni događaj u lokalnoj trgovini mješovitom robom koji su potrošači dokumentirali […]

Krivio sam je 15 godina – istina iz njenog pisma me je oborila s nogu!

Ponekad se desi da ljudi koji su čitav život bliski kao što su to na primjer brat i sestra zbog nekih stvari i situacija prestanu da kontaktiraju i izgube svaku vezu a onda se slučajno otkrije prava istina. Upravo sam se spremala zatvoriti malu knjižaru u Portlandu kad je zazvonio telefonski poziv. Nepoznati broj telefona. […]

Dva mjeseca nakon što sam sahranila sina, njegova udovica je dovela drugog muškarca kući — ali nije znala šta je čeka

Izgubiti dijete je najveća bol na svijetu i to može potvrditi svaki roditelj koji je prošao kroz takvu tragičnu situaciju. Jedna neutješna majka je od svoje snahe nakon gubika sina doživjela šokantnu stvar. Miris jasmina i svježe zemlje često je prekrivao moj travnjak. Tijekom dugih, mirnih i kontemplativnih dana, taj je miris bio jedan od […]

“Pokušat ću da u najkraćim crtama 0pišem moj život, za mnoge tužan”

Život piše nepredvidive, često bolne stranice, iako bismo svi radije čitali one ljepše. Moja priča, ma kako teška bila, postala je dio mene. Nosim je kao neku čudnu kombinaciju ponosa, tuge i zahvalnosti, jer me oblikovala i odvela putem koji nikada nisam mogla zamisliti. U brak sam ušla sa vjerom da ću u njemu pronaći […]

Tajna koja je promenila cijelo selo…

U mnogim selima, noći su tihe, a vetar lagano prolazi kroz ulice, dodirujući stare kuće i dvorišta. Ipak, iza jednog dvorišta na ivici naselja, svake večeri se događala neobična scena. Starija žena, sa šezdeset godina života i iskustva, svakog dana je uzimala lopatu i kopa zemlju, stvarajući niz neravnih rupa u travnjaku. Tajne koje su […]

Kad nas 0ni koje spašavamo spašavaju nas

Jednog običnog dana zakoračila sam kući ranije nego inače. Nisam ni slutila da će to popodne zauvijek promijeniti moj pogled na prijateljstvo, zahvalnost i tihu snagu dobrote. Jer ponekad mislimo da mi spašavamo druge… a onda shvatimo da su oni, cijelo vrijeme, spašavali nas. Kako je sve počeloMoja najbolja prijateljica prolazila je kroz težak razvod. […]
- Advertisement -