Zvuči paradoksalno, ali da je netko rekao da njena ljepota ima neke
veze s njenim meteorskim usponom u najviše vrhove Chalmers Business
Consultants LTD, ona bi to okrstila zavišću. Svakako, svom je izgledu
posvećivala veliku brigu, ali to je smatrala nužnim, poput aranžiranja
izloga, kupnje novog automobila ili stanovanja u otmjenom dijelu grada.
Bila bi greška ako bi zanemarila vanjske znakove uspjeha, a Viktorija nije
pravila greške.
Njena neosporna aktiva — ona koja se ne može dodati ili oduzeti u
knjigovodstvenim stupcima ili dopisati izvještajima o uspjehu — bile su
njene jasno plave oči, za koje bi samo netko neljubazan mogao reći da su
hladne, ravan nosić, put na kojoj nije bilo tragova zagađenog gradskog
zraka, i gusta svijetla kosa što joj je padala preko ramena.
Kad je izišla iz dizala, prošla je predvorjem i stigla do staklenih
ulaznih vrata, gdje joj portir vedro zaželi dobro jutro. Nasmiješila mu se i
odzdravila uljudno, ali nije se zaustavila i pročavrljala, kao što bi to uradili
mnogi stanari. Izvan svog poslovnog svijeta, Viktorija nije marila mnogo
za ljudske odnose. Nije znala čak ni ime žene koja joj je svaki dan čistila
stan.
Da je netko smogao toliko hrabrosti pa joj kaže kako joj prijeti
opasnost da postane bezlična poput robota, ona to uopće ne bi smatrala
opasnošću. Vjerovala je da je za veliki posao najbolje ako čovjek nije odviše
osjećajan. Riječju, bila je tašta — ali dovoljno ljupka da zavrijedi da je netko
spasi od nje same. Problem je, čini se, bio u tome što su muškarci, koje je
poznavala, imali premalo starih, dobrih crvenih krvnih zrnaca. Ili su je se
bojali, ili su joj bili odviše nalik. U ovom trenutku, prošavši kroz staklena
vrata, čekala je uz rub pločnika obasjana zracima proljetnog sunca i bila
vrlo zadovoljna svojim svijetom.
Kao što je očekivala, Johnov auto zaustavio se točno u zakazano
vrijeme. Smjestila se pokraj njega, i auto krene jednolikim tempom. John
Palmer bio je Viktorijina muška kopija. Bavio se reklamom, i njegova je
vanjština odavala mladog i uspješnog čovjeka. Kao i Viktorija, i on je
vjerovao u ozbiljan rad i da je bolje ako se do cilja stigne prije nego poslije.
Slagali su se u još jednom: zabavljati se može u odgovarajućim trenucima
slobodnog vremena, i to u dobrim restoranima, uz dobru hranu, dobra
vina, u dobrom društvu.
