Čamci su nepomično ležali u ustreptaloj podnevnoj vrelini sunčana ljetnoga dana. Ni najtiii povjetarac nije pomicao raskoine brodove, vezane u marini Runaway Bay. Nigdje ni žive duše.
Ispred ulaza u privez stajao je srebrni Rolls-Royce. Leonie Powell pažljivo je promatrala ta kola, hladeći se svojim slamnatim šeširom. Polagano je zaobišla automobil, a zatim je, kroz željezna rešetkasta vrata, krenula dalje. “Marie-Claire” bila je na zadnjem vezu. Pedeset stopa dugački brod bio je snježnobijel. U visini četverou-glastog prozora kabine protezala se uska, srebrna crta. Tamnomodro platno jedra zasjenjivalo je visoki upravljački most i stražnju palubu. Leonie je zastala. Nigdje znaka života.
– Gospodine Richardsone! Halo, gospodine Richardsone! – povikala je oklijevajuči.
Odgovora nije bilo. Leonie je pričekala minutu, a zatim je pokucala po staklenome obrubu stražnje palube.
– Gospodine Richardsonel – povikala je nešto glasnije i pokušala kroz ulaz proviriti u kabine. Ali, sunčano je svjetlo bilo tako snažno da unatoč sunčanim naočalama ništa nije mogla razabrati. Evo, sada se nešto pomaknulo. Na stubama je osvanuo lijep muškarac.
– Tko ste vi? – upitao je oštro. Ovo mora da je Guy Richardson.
Leonie mu se ljubazno osmijehnula. Izgleda pospano, mislila je. Kosa mu je bila raščupana, nije bio obrijan. Vjerojatno je prespavao nakon duge noći, zaključila je. Odjeven je bio samo u izgužvani jeans.
– Ja sam Leonie Powell, gospodine Richardsone.
Guy Richardson promatrao je posjetiteljicu od glave do pete. Leonie je bila prilično visoka, kosa joj je bila glatka boje lješnjaka, oči sive i blistave. Kada bi nekomu darovala izravni pogled, taj je uvijek bio očaran. Ne sto<ja što bi njezine oči bile posebice lijepe, već stoga što je iz njln izvirala posebna snaga. Ona je to znala, ali nije voljela, pa je većinom držala spušteni pogled.
Danas je nosila velike sunčane naočale što su joj skrivale polovicu lica. Na sebi niie Imala baš mnogo odjeće. Uski Diki ni prekrivala je tanka, svilena marama, vezana vrpcom medu grudima. Bikini i marama bili su iste tkanine, blistavo modre i zelene.
Guy Richardson temeljito je motrio Leonie. Pogled mu je klizio njezinim zlatnosmedim ramenima, lijepo oblikovanim grudima, uskim strukom, blagim oblinama njezinih bokova sve do vitkih, dugih nogu.
