Brak iz računa

1818.
Članovi White’s Kluba koji su sjedili u sobi iznenadeno su podigli poglede kada je Earl od Blakeneya naglo ušao.
– Zaboga, dajte mi piće! – rekao je jednom od poslužitelja kluba Kada je na drugoj strani prostorije ugledao lorda Fulbournea, klonuo je u jedan od kožnih naslonjača uz njega.
– Sa mnom je svršeno, Charles – reþe on – apsolutno svršeno!
– Pretpostavljam da si izgubio svoj novac – odgovori Charles Fulbourne.
– Izgubio sam sve što posjedujem i još mnogo više! – reþe Earl. -Osim u slučaju da je netko spreman jamčiti za mene, sljedeći put ćeš me vidjeti u Fleetu!
Lord Fulbourne ga iznenadjeno pogleda.
Naþin na koji je njegov prijatelj spomenuo zatvor Fleet govorio je da se ne šali.
– Kako si mogao biti tako glup – upitao ga je utišanim glasom jer je shvatio da svi u sobi slušaju – da igraš, kada znaš da si to ne možeš priuštiti?
– To mi je bila jedina prilika da isplatim neke od svojih vjerovnika, ali sada Clayton može zaboraviti svoj novac.
Kao da ga je dozvao spomen njegovog imena, lord Anthony Clayton, visok, privlačan muškarac, udje u sobu.
On preleti pogledom po sobi, ugleda Earla i zaputi se prema njemu.
– Varaš se ako misliš da üeš se izvuüi, a da mi ne platiš dug, Blakeney – reče on bijesno. – Jednom si me prevario, ali sada ću se pobrinuti da te izbace iz kluba!
– Otiću ću sam! – odgovori Earl.
Dok je govorio, ustao je iz naslonjača i stao sučelice lordu Anthonyju. Dva mladića gledala su jedan drugoga poput divljih zvijeri.
***
Na trenutak se sledila, bojeći se da Kinezi dolaze mučiti je. Vrata se otvore i ona ugleda Dorana. U prvom trenu nije mogla vjerovati da je to mogue. Ali kada je on ušao u sobicu, znala je da je istina. Njezine molitve bile su uslišane Ona mu se baci oko vrata.
– Došao… si… došao… si! – plakala je.
On je zagrli i privuče k sebi. Spustio je svoje usne na njezine. Ona mu se prepusti bez razmišljanja. Bila je sigurna.
– Jesi li dobro, draga? – upita on. – Nisu te ozlijedili?
– Ti… si ovdje… ja sam molila da me spasiš… jer sam se tako… bojala!
– Više se nemaš ega bojati – reče on. – Doi… odvest u te kući. Jedva je razumjela što govori, ali njezine oči blistale su kao zvijezde, a usne drhtale od njegovog poljupca.

 
 Cijeli roman