Ljubav iz susjedstva

Pravo je čudo što Rafeti već nije tražio da mu se dug vrati. Mora da bude hrabra i da se suoči s njim. Pogledala je na sat. Bilo je već deset sati. Rafeti je sigurno još uvijek budan, zaključila je. Pronašla je njegov broj telefona i pozvala ga. Ruke su joj se znojile dok je čekala da se on javi. Do vraga! Ako bude bila ovako uspaničena, neće moći ni jednu riječ da izgovori. Mora da se pribere, govorila je sebi.
„Ranč Rafeti“, čula je glas kućepaziteljice.
U tom trenutku Sintija nije znala da li je osjetila razočaranje ili olakšanje. Hladnim glasom je upitala da li može da razgovara sa gospodinom Rafetijem.
„Nažalost, on nije kod kuće. Da li biste ostavili poruku?“
„Molim vas, kažite mu da ga je tražila Sintija Kabot. Da li očekujete da će se uskoro vratiti?“
„Ne“, odgovorila je kućepaziteljica poslije izvjesnog oklijevanja. „Mislim da će doći veoma kasno, ali ću mu ujutro reći da ste telefonirali.“
„Hvala vam.“
Trebalo je da zna da nije kod kuće. On je bio poznat ili bolje rečeno bio je na lošem glasu po tome što je imao bezbroj djevojaka. Situacija se sigurno nije promijenila za ovih deset godina. Jedan njegov pogled je bio dovoljan da ženska srca brže zakucaju. Njegov pogled je počivao na mnogim ženskim licima, ali Sintija nije bila jedna od njih. Između njih je vladalo neprijateljstvo od njihovog prvog susreta, prije deset godina, ali je njen otac nekako uspijevao da između njih uspostavi službeni odnos. Međutim, on je sada bio mrtav, i Sintija je očekivala najgore.
Shvatila je da te večeri nije mogla ništa više da uradi u vezi sa dugom, pa je izašla iz očeve radne sobe, istuširala se i legla u krevet. Iako je bila veoma umorna, ipak nije mogla da zaspi. Neprestano je mislila na predstojeći razgovor sa Rafetijem. Bila je svjesna ubrzanog rada svog srce. Uvijek se tako osjećala kada je morala da se suoči licem u lice sa Rafetijem. Da bar nije tako visok, pomislila je iznenada. Bio je visok gotovo dva metra i sama njegova krupna pojava je ulijevala neko strahopoštovanje. Kad god je bila u njegovoj blizini, Sintija se osjećala nesigurno i bezvrijedno. Nijedan muškarac nije izazvao takve emocije u njoj, nijedan muškarac nije mogao da je tako naljuti ili uzbudi na neki čudan senzualan način. Rafeti je izazivao takva osjećanja u njoj od trenutka kada su se sreli, i to se nije promijenilo tokom ovih deset godina.