Bila je to obična večer, mirna i tiha. Ležala sam u dnevnoj sobi, gledala seriju i odlučila ustati da odem do toaleta prije spavanja.
U hodniku je svjetlo bilo prigušeno, ali sve je djelovalo normalno.
Kad sam otvorila vrata kupatila, prvo sam pomislila da mi se učinilo.
Vrata su se zalupila sama od sebe.
U ogledalu – kao da se nešto pomjerilo.
Srce mi je počelo lupati, disanje se ubrzalo, i nisam mogla da se pomjerim.
Ugasila sam i upalila svjetlo, ali osjećaj da nisam sama nije nestao.
I onda — vidjela sam tragove mokrih stopala na pločicama, kao da je neko upravo izašao iz kade.
A ja se tog dana nisam kupala.
Kada je bila suha.
I sve je bilo hladno, jezivo tiho.
Te noći nisam spavala.
Nisam mogla objasniti šta se dogodilo, ali od tada uvijek palim svjetlo prije nego što uđem u bilo koju prostoriju.
Jer nikada ne znaš… šta ili ko te može čekati u ogledalu.
jednaistina